Tko samo sluša Ivicu Dobrinčića, a ne gleda ga, mogao bi pomisliti da je riječ o čuvaru Svetoga grala. Vinar iz Vrbnika na Krku nema dugu kosu poput čuvara čudotvornog kaleža iz filma “Indiana Jones i posljednji križarski pohod”, ali polako govori pa svaka riječ kao da više znači. Osim toga, sam si je dodijelio važnu ulogu. Ne samo da čuva hrvatsko blago, nego ga vraća i u vinograde.
Ivica je i rasadničar, zaslužan za očuvanje autohtonih kvarnerskih sorata trojišćine i sansigota. Trsove trojišćine slali su mu sa Suska, a on ih je pet godina nacjepljivao i rasađivao kako bi dobio prvo vino. U prošlosti je ova sorta u kupaži s drugim lokalnim crnim sortama, brajdom velikom i sansigotom davala manje alkoholična, užitna crna vina koja su se prodavala po cijelom Kvarneru.
Zbog nedovoljno obojene kožice od sorte se mogu dobiti ružičasta ili slabije obojena crna vina, pišu prof. dr. Edi Maletić i suradnici u Zelenoj knjizi Hrvatske izvorne sorte vinove loze.
I Ivica Dobrinčić od trojišćine radi užitno ružičasto vino, a za “pravi” crnjak odabrao je sansigot ili sušćan, još jednu samorodnu sortu Suska.
– S njim sam se bavio deset godina prije prvog vina. Trebalo je dvostruko više vremena nego s trojišćinom jer vino mora odležavati pa se rezultat ne vidi godinu iza berbe, nego dvije ili tri – rekao je.
Sansigot su nekad uzgajali do otoka Iža na vrhu zadarskog arhipelaga. Sansig je staro ime Suska, a sortu zovu još i tvardo grozje i čarno grozje.
Na Susku je pod vinogradima bilo oko 280 od ukupno 351 hektara obradivog tla, polovica je bila zasađena sušćanom pa je jasno koliko je bio važan Suščanima. Daje vrlo fina vina koja nisu trpka. Zbog toga se sve više sadi i, iako spada u ugrožene sorte, čini se da ima lijepu budućnost. Dobrinčić ga njeguje sedam mjeseci u bačvicama, dijelom novima, a dijelom rabljenima, pa njegov sansigot ima i lijepu pikantnost.
Naslovna fotografija: Julio Frangen
