Arome koje podsjećaju na tostirani kruh i orahe te blago začinjen okus imala su vina koja su Rimljani radili prije gotovo 2000 godina. Objavili su to u britanskom arheološkom časopisu Antiquity Dimitri Van Limbergen s belgijskog Sveučilišta Ghent i Paulina Komar sa Sveučilišta u Varšavi.
Vina poput današnjih iz amfora
Usporedili su drevne dolije – zemljane posude u kojima su Rimljani držali vino, a bile su ponekad i dovoljno velike da u njih stane čovjek – sa sličnim spremnicima koji se koriste danas. Ponajprije s glinenim amforama koje, po uzoru na Gruziju, danas koriste i brojni europski vinari. I zaključili kako je proces proizvodnje vina poprilično sličan.
Dolia i qvevri (amfora) imaju usko dno što omogućuje da se krute tvari u njima stalože i djelomično odvoje od vina. Dodali su i kako je pikantan okus nastajao zbog zakopavanja dolije u zemlju, što je omogućilo kontrolu temperature za vrijeme odležavanja vina. Rimljani su, tvrde, radili bolja i stabilnija vina nego što se pretpostavljalo.
Nisu imali samo crvena i bijela…
Ta vina, pojasnili su, nisu dijelili na bijela i crvena. Spektar je bio širi, u rasponu od bijele i žute do zlatne, jantarne, smeđe pa crvene i crne, a boje su se javljale kao posljedica maceracija. Ljut (spicy ili pikantan) okus nastao je zakopavanjem dolije u zemlju, navode u studiji. Time su kontrolirali i temperaturu tijekom odležavanja vina.
Veliki vinski podrumi ispunjeni dolijama bili su velike investicije pa dokazuju i gospodarski prosperitet u kasnorepublikansko i ranocarsko doba, rekao je Van Limbergen. Dodao je kako su mnoga kućanstva imala manji dolium pa su vina bila dio svakodnevnog života.
Voljeli su vina koja ‘suše’ usta
Zbog odležavanja u glinenoj posudi vino je sušilo usta. To je bilo popularno, a dokazuje i da su Rimljani utjecali na okuse i mirise vina mijenjajući oblik dolija i mjesta na kojima su ih držali.