Svi su čuli za dva momjanska vinara, trećeg prepoznaju kao ugostitelja, četvorica su osnivala vinsku cestu, a ima ih – pet! Momjanski muškatiri, nazvali su proizvođače bijelog muškata iz Momjana, mjestašca s manje od 300 stanovnika na području Općine Buje, ali s pet značajnih vinara od kojih su četvorica osnivala vinsku cestu prije više od 30 godina. Od trojice koji danas spadaju među veće, dvojicu poznaju i izvan hrvatskih granica.
Zajedničko im je da su svi zaslužni za to što je sorta koju desetljećima uzgajaju zaštićena na europskoj razini kao momjanski muškat. Tih pet obiteljskih vinarija su, abecednim redom, Brajko, Kabola, Kozlović, Prelac i Sinković, a sorta bijeli muškat od 2015. ima zaštićenu oznaku izvornosti na europskoj razini kao muškat momjanski.
Anđelo Brajko najnoviji je član te petorke muškatira i jedini nije bio među osnivačima momjanske vinske ceste. Libero Sinković pod brendom Sanmauro od muškata momjanskog radi svježe suho vino, suho odležano na finom talogu u drvenim bačvicama koje zove Nonno, poluslatko te Vino prijateljstva, slatki muškat momjanski od odabranih produšenih bobica.
Mnogi ga znaju po meksičkim svinjama. Jack je jako volio tartufe pa ih je, kažu, lako i pronalazio, a Điđi mu je nasljednik. Danas vinariju vode sinovi Patrik i Sergej, a svinja je na etiketama njihovih vina.
Marino Markežić Kabola ima svježi muškat momjanski Secco, poluslatki koji nosi naziv sorte te desertno vino Dolce, a Kozlović suhi i poluslatki u liniji Premium te desertni Sorbus 2009. koji će na tržište tek krajem ove godine. Lepršavi poluslatki Momjanski muškat te desertni Passito Gregorio od grožđa koje je prosušivano i nakon berbe ima
Rino Prelac, najpoznatiji „nepoznati“ vinar u Momjanu pa i cijeloj Istri. Znaju ga mnogi po konobi, koju su otvorili još 1988. i u njoj prodavali svoje vino. Rade ga generacijama, po nekoliko tisuća litara na godinu, no nakon što se konoba pročula po dobroj hrani, to više nije bilo dovoljno.
Kupovali smo vino na bačve, po 600, 700, 800 litara, ali i sadili vinograde. Sad imamo 9,5 hektara i proizvodimo oko 80.000 litara vina. Najviše je lokalnih sorata, malvazije, refoška i momjanskog muškata, a udomaćili smo i chardonnay te cabernet sauvignon. Otkupljujemo nešto merlota, htjeli bismo ga i sami posaditi pa tražimo pogodan položaj za vinograd – sa smješkom govori Rino, miran, ali iznimno duhovit stanovnik mirnog Momjana. Supruga Timka priprema specijalitete koji privlače goste u konobu, kći Melissa i sin Denis pomažu u vinariji.
Obitelj Prelac ima vrlo dobar refošk, koji fino prati tradicionalna jela istarske kuhinje, a odnedavno i Blanc & Noir, pjenušac od crnog pinota, chardonnaya i malvazije. Proizveden je drugom fermentacijom u tanku, u Italiji. Grožđe je, naravno, momjansko. Osvježava i vrlo ga je lijepo bilo piti tijekom hladne jesenske večeri u podrumu koji je minutu dvije od konobe. I to na sjedalima u obliku „šampanjskih“ čepova oko stola istog oblika.
Domaći njoki, fuži i mašnice s tartufima ili šparogama, gulaš od boškarina, pulića (magarčića) ili divljači, žgvacet od kokoške blaga te steakovi, kobasice i ombola s roštilja na drva blaga su iz kuhinje u kojoj caruje gospođa Timka Prelac. Dobrom dijelu tih jela pristaje i macerirana malvazija kojoj je ime „dao“ Edi Maružin iz grupe Gustafi. „To je prava šinjora“, rekao je kušajući je 2015. godine i malvazija je ostala Šinjora.
