Vinar treba željeti rizling, vjerovati u rizling i treba se odlučiti na rizling. Mora ga nuditi tržištu, a ne čekati što će tržište tražiti. Tako je slovenski vinar Boštjan Protner sažeo priču o problemu plasmana vina od sorte koju manji broj ljudi smatra kraljem vina, a dragi kolega Željko Suhadolnik usporedio ga je s Rolls Royceom, brendom s kojim rajnski rizling dijeli i inicijale. Većina, međutim, rizlinge ne razumije. Za to su ponajprije krivi vinari koji mu ne posvećuju dovoljno pozornosti, jedan je od zaključaka velikog kušanja rizlinga na Plešivici i dan poslije u Međimurju.

Svaki ima svoj ‘faktor’: boja ovisi o tehnologiji i zrelosti“Treba mu godinu dana do boce, a potom u boci koliko treba”, zanimljivom igrom riječi Protner je ukazao da za ozbiljan rizling ipak treba vremena. Uostalom i sam je na ocjenjivanje donio suhe rizlinge iz 2016. i 2011., koji su vrlo dobro ocijenjeni, te slađi iz 2017. kojem će koja godina dobro doći. Pojasnio je i kako je problem u tome što su mnogi vinari naslijedili rizling u vinogradima i ne znaju što bi s njim pa ga rade kao obično vino za brzu potrošnju i pokušavaju što prije prodati. “U Sloveniji ima dosta rizlinga, ali malo je vinara koji ga nude među prva tri svojim gostima na kušanje. Ako ne nude, za njih se ne zna. Ljudi ih ne prepoznaju i teško se prodaju”, rekao je i dodao kako jako puno rade na tržištu za rizling. Tako na 45 posto od njegovih 12 hektara vinograda raste rizling, u prodaji je udio vina od rizlinga 60 posto, a u izvozu čistih 100 posto. I zaključio je da se mora puniti u izduljenu rizlinšku bocu kako bi bio prepoznatljiv i na polici vinoteke. Sommelier Željko Bročilović Carlos, jedan od najboljih poznavatelja sorte u Hrvatskoj i predsjednik komisija koje su ocjenjivale rizlinge na Plešivici i u Međimurju, rekao je da nije teško dokučiti što je dobar rizling zato što postoje referentna svjetska vina i vinari samo trebaju odlučiti u kojem će smjeru krenuti. Sommelier Darko Lugarić istaknuo je da je rizling najlakše prodati uz jela u sljedovima. Ako se dobro upari s hranom ljudi će ga pamtiti po dobrom i ponovno tražiti.

Klimatske promjene ne pogoduju rizlingu, upozorila je Jasminka Šaško, enologinja vinarije Vuglec. Primijetila je kako se od 2014. bere sve ranije što nije dobro za kvalitetu vina. “Moramo ga pobrati prije nego što izgubi kiseline. To grožđe ima sladora, ali nema ekstrakta pa ni vino poslije ne može imati tijela”, rekla je Šaško. Rizlinge smo kušali u četiri kategorije. Počeli smo s mlađima, potom su stizali trogodišnjaci i stariji pa macerirana vina i konačno slatkiši. Pokazalo se da mu tri i više godina daju posebnu punoću i karakterističan nježni petrolejski štih koji nastaje u boci. Pokazalo se i da nije prijatelj malih i novih bačvica ni preduge maceracije. U oba slučaja izgube se sortne osobine. Kod dobro odrađenih dugih maceracija vino može biti izvrsno, ali dojam je da je šteta “potrošiti” rizling na to. Riječ je o jantarnim vinima, ne volim izraz narančasta jer to nije boja vina, koja mogu biti podjednako dobra i ako su od neke druge sorte. Zajednički zaključak nakon plešivičkog ocjenjivanja bi mogao biti da se prodaje rizlinga pod sortnim imenom okane svaki vinar koji ne želi od njega napraviti veliko vino. Neka mu izmisli fantazijsko ime ili neka ga miješa s drugim sortama kako iznimnoj sorti ne bi rušio imidž. Moj zaključak je egoističan: neka sve ostane kako jest. Zašto? Zato što ću ja moći vrlo dobre i izvrsne rizlinge piti po relativno niskim cijenama sve dok što manje ljudi zna za njihovu vrijednost.