Pad cijena vina u rinfuzi te veća potražnja za predikatnim vinima potaknuli su nekolicinu “lopova” da jednostavnijim vinima dodaju dietilen glikol, otapalo kojeg ima u svakom domaćinstvu, a slično je antifrizu, odnosno etilen glikolu, pa je i afera dobila taj naziv. Nakon što se to otkrilo, izvoz austrijskih vina pao je gotovo na nulu. Tako vinski skandal iz 1985. godine danas opisuje Austrian Wine Marketing Board, tvrtka koju je Republika Austrija 1986. osnovala s vinarima saveznih država Donja Austrija, Burgenland, Štajerska, grada Beča te državnom poljoprivrednom i gospodarskom komorom.
Uloga tvrtke bila je promocija austrijskih vina nakon skandala koji je, piše u izvanrednoj, lani izdanoj knjizi “Wine in Austria, History”, posljedica lošeg zakona o vinu iz 1970. Pojednostavljeno rečeno, u njemu je uvedena obaveza prijave očekivanog uroda grožđa i proizvodnje vina, prema čemu se dobivala dozvola za stavljanje vina u promet pa plaćao i porez. Neki su prijavljivali manje količine i razliku prodavali na crno.
Predikati iz epruvete
Bilo je mudrijaša koji su ta svakodnevna vina “ojačavali” jeftinim otapalom, tako da su nalikovala na puno skuplja predikatna. Dietilen glikol je otrovan i zabranjen u kozmetičkim preparatima, ali može se, kaže struka, u njima naći kao onečišćenje u drugim spojevima. Na zagrebačkom Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu analizirali su koliko je dietilen glikola i etilen glikola u 30 zubnih pasta. Pokazalo se da ih je znatno manje od 0,1 posto, što je dopušteni prag, pa su paste navodno sigurne za potrošače.
Austrijanci su početkom 1985. otkrili 0,3 posto dietilen glikola u vinima nekih proizvođača. Na televiziji je jedan vinar otkrio da su im i laboratoriji koji su otkrivali neželjene tvari govorili kako da ih sakriju. I završio u zatvoru. Nisu Austrijanci jedini imali taj problem. Bilo je takvih vina i kod nas, ali nije se objavilo koje su vinarije to radile.
Uredili su vinski sektor
Vrijeme oporavka od skandala Austrijanci su odlično iskoristili da urede vinski sektor, uključujući jednostavno, ali precizno opisana zaštićena područja uzgoja vinove loze te označavanje vina. Propisali su da se kvalitetna vina, oni kažu “Qualitätswein”, mogu raditi od 40 sorata u 15 regija zaštićenih oznakom podrijetla DAC (Districtus Austriae Controllatus). Ta su vina prepoznatljiva po okrugloj crveno-bijelo-crvenoj oznaci, u boji austrijske zastave, na samom vrhu butelje.
Naravno da se ne smije svaka sorta koristiti u svim regijama, a i za one koje se smiju propisano je, da spomenemo samo neka ograničenja, koliko alkohola vina moraju imati, a koliko neprovrelog šećera smiju kad se puštaju u promet te po kakvim ih mirisima i okusima potrošač može prepoznati.
Piramida kvalitete vina
Drukčije je označavanje samo za pjenušava vina. Propisano je da pjenušac od 40 dopuštenih sorata uzgojenih na području cijele države smije nositi oznaku “Austrian Sekt” ili “Austrian Qualitätsschaumwein”. A podijeljeni su i u tri razine piramide. Osim toga, dijele se na pjenušce Klassik, Reserve i Grosse Reserve, pri čemu je prvi od grožđa s područja cijele pojedine regije, i to je baza piramide, srednji dio označava da je iz pojedine općine, odnosno mjesta, a vrh da je iz pojedinačnog vinograda. Slična piramida postoji i za mirna vina, koriste je i druge velike vinske zemlje, i to je red kakav bismo i mi trebali uvesti u označavanje vina.