Izvrsno, nevjerojatno mlado, zapisao sam o vinu boje konjaka, pa i sličnih aroma, ali nevjerojatno svježem iako je berba bila 2004. Na ocjenjivanju Mundus Vini u veljači 2019. u Neustadtu an der Weinstrasse u Pfalzu, njemačkoj vinskoj regiji gotovo na granici s francuskim Alsaceom, dao sam mu 96 bodova, što znači i najveće priznanje, veliku zlatnu medalju. Slične ocjene dalo je još troje sudaca iz komisije, a peta sutkinja je bila poprilično “škrta” s 91 bodom od 100. Zbog nje, to je vino dobilo “samo” zlato.
Jednoglasno do velikog zlata
Uslijedila je berba 1968. Pikantna, gotovo ljuta, ali skladna i fina, sprijateljila se odmah sa svim članovima naše komisije i jednoglasno osvojila veliko zlato. Štoviše i titulu najboljeg talijanskog vina na 24. izdanju jednog od najvećih ocjenjivanja vina na svijetu. Nekoliko dana poslije, po objavi rezultata, saznali smo kako su to bila sardinijska vina Vernaccia di Oristano Riserva, koja načinom proizvodnje te bojom, aromama i okusom podsjećaju na glasovite suhe sherryje iz gradića Jereza na jugu Španjolske.
Vinarija Silvio Carto osnovana je početkom 50-ih godina prošlog stoljeća i za nekoliko godina postala je vodeća na drugom najvećem talijanskom otoku. Ideja vlasnika bila je raditi vina vrhunske kakvoće bez obzira na troškove proizvodnje. Bezuvjetno posvećivanje sorti Vernaccia, koja raste u manje od 600 hektara vinograda oko gradića Oristano, u vinariji ne opisuju uobičajenim pojmovima, poput tehnologije ili vinifikacije, nego alkemijom.
Cvijeće, agrumi i bademi
Vino aromama i okusom podsjeća na kestenov med, amaretto, maslac, žele od dunja i morsko bilje. Na alkemiju podsjećaju i preporuke uz koju hranu ga poslužiti. Gotovo svi se slažu da podjednako pristaje kamenicama i desertima, dakle početku i kraju obroka. Idealno je uz botargo, sušenu ikru riba poput cipla, lubina, tuna i sabljarki posluženu na prepečenom kruhu.
Vernaccia di Oristano je jedna od talijanskih sorata vinove loze koje su ime dobile po riječi “vernacular”. Ona je označavala lokalni dijalekt, a koristila se i za opisivanje autohtonosti. Zbog toga je danas korijen naziv vinskih sorti u još šest talijanskih regija. Najpoznatija je Vernaccia di San Gimignano. Tamošnja su vina osvježavajuća, s cvjetnim i aromama agruma, a okus koji dugo ostaje u ustima poslije podsjeća na bademe. Rade je kao “obično” vino koje se pije godinu do dvije nakon berbe, a kategorija riserve, koja je često odležana i u drvenim bačvama, lijepo sazrijeva do pet godina. U regiji Emilia Romana sade je pod imenom bervedino, a u Liguriji je zovu piccabon.
Veprovi je rado ‘beru’
Vernaccia di pergola je još jedna bijela sorta s juga Italije, poznatija pod imenom aleatico, a postoje i crne. Usporedbe gena pokazale su da je vernaccia nera iz toskanske doline Valdarno u rodu sa slavnim sangioveseom. Vernaccia nera iz regija Marche i Umbrije je grenache ili garnacha, sorta proslavljena u Francuskoj i Španjolskoj. Slično ime vernatsch koristi se i na sjeveru Italije, u Južnom Tirolu, za sortu schiava grossa. Neki vjeruju da su sve vernaccije ime dobile po riječi “verrum”, koja znači divlja svinja. Te životinje rado jedu njezino grožđe. Prema radosti s kojom se piju vina mogle su ime dobiti i po ljudima.