Slave se Sveta tri kralja! Možemo u prenesom smislu slaviti i vinske

Došli su u Betlehem prateći zvijezdu repaticu pa Isusu darovali zlato, tamjan i smirnu. Poklonili su mu se i prenijeli radosnu vijest o  njegovu rođenju svim narodima. Slavimo Sveta tri kralja kojima su se imena Baltazar, Melkior i Gašpar počela pojavljivati tek u zapisima iz osmog stoljeća. Uz iskrenu vjeru kako nikome neću povrijediti osjećaje, ispričao bih priču o naša tri vinska kralja. Ne znam koju su oni zvijezdu pratili, ali znamo im imena i hvala im na svim darovima proteklih desetljeća.

Da je napravio samo Venje 1998. i Graševinu 2002., Ivan Enjingi zaslužio bi titulu vinskoga kralja. Tko ne zna, zbog njih je Decanter objavio priču pod naslovom Hvala ti Bože na hrvatskim bijelim vinima.

Žive u čašama

A napravio je Enjingi i Venje bijelo 2006. pa 2010. i 2015. te još nekoliko genijalnih graševina. Žive u čašama, ne samo u sjećanjima, kao i Rajnski rizling 2008. ili čaroban i nadasve pitak Traminac 2004. koji danas vjerojatno ima više od 19 posto alkohola.

O zweigeltima poput nekih njegovih i Austrijanci mogu samo sanjati, na sivim pinotima Alzašani samo zavidjeti, a ima istine i u Ivinoj priči kako bi i u Burgundiji radili crni pinot poput njegova iz 2009. godine, samo kad bi znali i mogli.

I dalje sadi

Ako netko ne zna, Enjingi i dalje sadi vinograde. Pa ove će godine tek napuniti 85. Živio ti nama, dragi Ivo,  još 85, a onda ćemo se dogovoriti kako ćemo dalje.

Da je napravio samo Brombonero, bilo koje berbe koju je sam pustio na tržište, a nema ih puno, Giorgio Clai zaslužio bi titulu kralja. Taj refošk, nazvan prema biljnom čaju kojim su nekad ispirali bačve, bio je vino koje se iščekivalo.

Bomba od malvazije

Počinjao ga je Giorgio svake godine raditi, ali nije svaki pod tim nazivom pustio u svijet. Samo kad je bio zadovoljan. Ako nije, popravilo bi to vino Ottocento crni.

A radio je Giorgio i Malvaziju Sv. Jakov. To je bila bomba. Znala je imati 16 posto alkohola i takva je genijalno pratila škampe u Rivici u Njivicama. Provjereno više puta. I ona je znala propustiti koju godinu pa popraviti Ottocento bijeli.

I službeno u mirovini

Ja zam kral, s jakim je talijanskim naglaskom znao reći nekadašnji vlasnik restorana u Trstu. Kad se probudim vidim sunce iznad Učke, rijeku Mirnu, Jadransko more i svoje vinograde! Zato zam kral. I ostao je kralj, iako je od 2023. i službeno u mirovini.

Da je napravio samo Dingač 1995., Vedran Kiridžija zaslužio bi titulu kralja. A to mu je bio prvi Dingač. Donio ga je s još osam svojih Dingača na radionicu koju smo 2018. imali na VinoCOM-u u Esplanadi i bio je živ i živahan, prepun mediteranskih aroma i mekana ugodna okusa.

Samo pretoči u bocu

A bile su mu tek 23 godine. Vedran Kiridžija ima loze na najboljem djeliću Dingača, desno od izlaza iz tunela, a što tamo nabere na najbolji način zna pretočiti bocu.

Zbogom Ameriko, odoh ja u vinograde, rekao je ovaj pomorac prije više od 35 godina. Koliko smo to već puta čuli? Svaki je mornar to puno puta najavio, odgovorili su mu kolege. Vedran je svoju riječ održao. Vratio se u Potomje i redovito nas oduševljava Dingačima.

Morat ćemo k njemu

Prije dvije-tri godine počeo je najavljivati i mirovinu. I tu će riječ održati. Proizvodi sve manje, za sebe i prijatelje, a čekamo i najavljeni završni rad. Ako ga kralj neće slati u Zagreb, morat ćemo mi kralju u Potomje. Jadni mi…

Od tri kralja, dakle, samo Enjingi mirovinu ne spominje. Prije manje od mjesec dana zavirivali smo čašama u tankove i po tko zna koji put nisam mogao vjerovati što kušamo. Što će to biti, pitao sam. Vidjet ćemo, odgovorio je i dodao: Važno je da vina ima i da su dobra. Što ćemo s njima? Popit ćemo ih! Kad im dođe vrijeme.

Koliko ima, a koliko će biti…

Podsjećam, 85 mu je godina. Sljedećih 85 nećemo stići popiti ono što je u tankovima, a koliko će vina još napraviti… A preostala dva vinska kralja, umirovljeni i onaj gotovo umirovljeni, imaju izgledne nasljednike.

Da je napravio samo Petit Verdot 2015., Moreno Degrassi bi zaslužio mjesto među tri vinska kralja. Napravio je čudo od male sorte, mali zeleni je prijevod njezina naziva s francuskog, koja je začin u bordoškim mješavinama. Čudo kakvih u podrumu u bocama ima, bit ću skroman u procjeni, petnaestak. Cabernet sauvignon, cabernet franc i crni pinot iz 2016. predstavio je krajem 2024.

Nije samo mladost radost

Osam su godina čekali pa – dočekali. Dugo je od njih radio jedno vino, ovu je berbu odlučio razdvojiti. U stvari rastrojiti. A 91-godišnjem je ocu posvetio vino Nino, malvaziju iz 2021. Nek’ zavide svi koji tvrde da malvazije, ili vina od bilo koje druge sorte, moraju na tržište mlada. Ovakva vina onakvi enolozi nikad neće napraviti.

Da je napravio samo Crni pinot 2017. Cimbuščak, i Velimir Korak bi zaslužio mjesto među tri nova vinska kralja. To je, ponovit ću po ne znam koji put, najbolji crni pinot istočno od Burgundije. A napravio je i Sauvignon Kamenice. Berbe 2020. i 2021. spadaju među najbolje sauvignone istočno od regije Sancerre u dolini Loire.

Syrah s Plešivice? Svakako da!

A Rajnski rizlinzi? Nedavni masterclass na RizlingFestu pokazao je da osim izvanrednih mirnih vina imaju i možda najbolji pjenušac od te sorte. Ravan je rizlingastim mjehurićima iz Plalza na obalama Rajne. I ostali su Korakovi pjenušci odlični. Među prvima je djetinjaste oznake kvalitetnih i vrhunskih vina s etiketa zamijenio nazivima položaja, a jako mu je, baš jako dobar i Syrah. Položaj je Križevac, a berbe 2019. i 2021. teško je zaboraviti.

Ima, naravno, u Hrvatskoj još vinara čija su vina na granici izvanrednih i čarobnih, ali ovo je moj prijedlog nasljednika na tronovima. Nakon 48 godina bavljenja vinom, od 1976. uz bačvu, poslije i uz čašu, pa 31 godine pisanja o njemu, vjerujem da na to imam pravo.

Darovi i vjera

Vjerujem da imam pravo i danas napisati kako su gutljaji vina ovih kraljeva bili darovi simbolički ravni onima koje su Sveta tri kralja donijeli Isusu. Uz iskreno žaljenje zbog svakog gutljaja koji je stigao prekasno, odnosno nakon previše vina. I uz iskrenu vjeru u riječi Béle Hamvasa, autora genijalne Filozofije vina, kako na koncu ipak ostaju samo dvojica: Bog i vino.

Naslovna fotografija: Robert Thiemann on Unsplash