Posjet Luki Krajančiću u njegovu korčulanskom domu zauzima posebno mjesto u mom vinskom spomenaru, a njegova promišljanja o vinu i životu vrlo su poticajna i intrigantna baš kao i njegova vina. Za mnoge je Luka umjetnik, poezija i slikarstvo njegove su velike strasti, ali prije svega je vinar, vizionar koji duboko razumije bit vina i u svojim kreacijama nepogrešivo osjeća finesu koja vinima daje poseban pečat.
U njegovu vinskom svijetu ne postoje pravila i klišeji, norme niti dogme, za njega je najbolje vino ono koje mu u datom trenutku najbolje odgovara, a redoslijed kušanja vina i temperatura serviranja su također prilagođene trenutku, popratnoj hrani i raspoloženju.
Često je to suprotno svim uvriježenim tehnikama i načelima sommelierske struke, ali u praksi to izgleda senzacionalno i što je najvažnije Luka ne prkosi, nego servira svoja vina onako kako on to osjeća, a to je jedino ispravno. Odavno je vino stavio ispred sebe i to je vidljivo u svakom trenutku i svakom detalju.
Uzbudljivu i pomalo neobičnu degustaciju otvorili smo rosé vinom iz 2022. od plavca malog iz Čarskog polja. Precizan, voćan i svjež, pravo osvježenje za ljetne dane i baš kada sam pomislio da je rosé uvodno vino nakon kojeg slijedi pošip Luka je servirao plavac Sardela iz 2019. Uzbudljivo vino zanimljive vinifikacije.
Nakon berbe odvojena je peteljka i masulj je hladno maceriran, da bi nakon prešanja čisti mošt fermentirao na divljim kvascima. Takvim postupkom izbjegao je oporu taničnu strukturu, učinio vino elegantnim ali nikako ne banalnim, a poslužio ga je na temperaturi primjerenoj bijelim vinima. Još razmišljam zašto, ali sam siguran da je bilo dobro, a posebno je bilo zanimljivo pratiti njegov razvoj u čaši sa dizanjem temperature.
Uslijedio je plavac mali iz 2017. Zaglav iz vinograda u kršu starog i do 80 godina. Tri godine je školovan u barrique bačvicama od francuskog hrasta, a nakon toga još 18 mjeseci u bačvama od 550 litara. Vino posebne energije, istovremeno moćno i vrlo elegantno. Savršeno preciznih linija, bez ikakvih rubova, u potpunoj harmoniji i balansu, baš kao i Lukine pjesme.
Nakon što smo kušali tri potpuno različita vina od plavca na red je došao pošip kojeg Luka Krajančić proizvodi u čak šest stilova. Za vina smatra da su kompleksnija od ljudi, a ja za njegova mogu dodati da su i iskrenija jer ih proizvodi na prirodnim kvascima, kreirajući ih u glavi, formirajući u vinogradu da bi u tišini podruma, uz minimalno intervencije tek vrijeme potrebno za dozrijevanje i osjećaj za finesu zaokružili cijeli ciklus.
Pošip Ježina 2022. odlično je vino u kojem će jednako uživati iskusni vinoljupci i oni manje zahtjevni. U vinu su jasno primjetne sve karakteristike sorte uz nešto manju koncentraciju, a napravljen je od grožđa iz vinograda starog do 15 godina.
Paralelno smo kušali i pošip Intradu također iz 2022. ali iz vinograda starog između 20 i 50 godina. Vino je identično vinificirano i potpuno je istih karakteristika samo u svim elementima intenzivnije i koncentriranije i tu se potvrđuje ranije spomenuta teza o iskrenom pristupu vinima čije su karakteristike definirane isključivo starošću vinograda.
Nakon ovih „klasika“ na red je došao pošip Sur lie iz 2021. koji je izvrstan primjer školovanja bijelog vina u barrique bačvicama, dobro posložen na svim razinama, dubok i profinjen. Vino je na okusu kremozno, glatko i bogato, prožeto finim tercijarnim aromama, ali je zadržalo sve sortne karakteristike.
Pošip Macerirano 2017. je doista rijetka stilska varijanta ove sorte, a vino je unatoč maceraciji i dugogodišnjem odležavanju u hrastovim bačvama zadržalo sortnost i pošip je opet ostao na prvom mjestu. Izazvalo je puno intrige ovo vino za koje Luka kaže da je „bilo vino sa crnom dušom“.
Najdublje vino u kojem se najbolje reflektira karakter Luke Krajančića je Pošip Statut iz 2017. Napravljeno je od grožđa iz vinograda starog 67 godina, a njegovano je isključivo u 500-litarskim bačvama kako bi taj poljubac drva bio što suptilniji i nježniji i da se zadrže sve karakteristike sorte. Veliko vino, velikog vinara za velike trenutke.
I za kraj, kako i priliči, kušali smo desertno vino od dehidriranog grožđa pošipa, savršeno precizno, jasnih linija u odličnim odnosima čak 190 grama neprevrelog šećera i čak devet grama kiseline. A na pitanje što povezuje vino i poeziju, Luka je odgovorio kako je „smisao poezije da teče, da bude što jednostavnija i da dopre do srca, a tako je i sa vinom“.
