U studenome 2022. napustio nas je Božo Metković. Tekst iz 2019. pokazuje ulogu našeg najvećeg malog ili najmanjeg velikog vinara
Važno je reći da su te 2019. na Festivalu graševine u Kutjevu vina ocjenjivali enolozi jer je već desetljećima njihova mantra da tržište traži mlada i svježa vina s nižim postotkom alkohola. Tom tvrdnjom nas bombardiraju zato što većina enologa radi u velikim tvrtkama, čije poslovanje ovisi o brzini naplate. Zrelija i punija vina treba dulje čekati, a onih s više alkohola ipak se manje pije, pa i manje prodaje. Graševina 2018. Bože Metkovića iz mjestašca Molunat u Konavlima južno od Dubrovnika osvojila je 92 boda od 100 u Kutjevu, što je iznimna ocjena za mlada vina.
U toj kategoriji slijedile su je Graševina De Gotho i Graševina Turković podruma Kutjevo, s 88 bodova. Dubrovačka graševina ima 15,3 posto alkohola. To je puno i za dalmatinska crna vina poput plavca, a kamoli za graševinu, najznačajnije bijelo vino kontinentalne Hrvatske. Metković je uspio zadržati 5,7 grama kiselina po litri, što pomaže da se visoki alkohol u okusu ne osjeti, odnosno da vino previše ne grije nepce. Ovo mu nije prva graševina. Prijašnjih ju je godina radio drukčije zato što mu je, kaže, trebalo laganije vino koje će ljeti nuditi u obiteljskom restoranu Monika u Molunatu te u vinskom baru Malvasija u Dubrovniku. Krajem prošlog ljeta grožđe graševine je lijepo izgledalo, pa je odlučio ostaviti ga dulje na trsu. I nije tu sortu slučajno odabrao. “Često se piše da sam graševinu posadio zato što nisam mogao kupiti sadnice drugih sorata, no to nije istina. A nisam bio ni prvi koji je uzgaja u Konavlima. Imali su je prijatelji prije rata, ali vrlo malo. Pokazala je već tada da može i kod nas dati jako dobro vino. Nakon što sam posadio prvih 500 loza, mislio sam širiti taj nasad, ali pojavile su se sadnice malvasije dubrovačke, pa sam prešao na našu staru sortu”, priča Metković, o čijoj malvasiji sam već pisao u ovoj kolumni jer mi se vrlo svidjela na ocjenjivanju u Dubrovniku krajem prošlog mjeseca.
Iznenađenje koje izaziva ime ovogodišnjeg prvaka među mladim graševinama podsjeća pomalo na 2007., kad je istu titulu osvojio Branimir Žigrović iz Svetog Ivana Zeline. Iako je graševina najzastupljenija sorta i u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj, taj kraj ima hladniju klimu nego Slavonija i Podunavlje, pa su vina u pravilu vitkija i jednostavnija. Može se reći da je graševini najprimjereniji dio Hrvatske od Dunava do Daruvara. Ove godine drugih velikih iznenađenja u Kutjevu nije bilo. Među suhim vinima berbe 2017. i starijih godišta najbolja je bila Graševina Velika berba 2011. Iločkih podruma. To zrelo, puno i kompleksno vino od izlaska na tržište krajem 2015. osvaja najviša priznanja na svakom ocjenjivanju na kojem se pojavi. Zavodljiva je mirisa, kristalno bistre zelene boje i bogatog, impresivnog okusa, s laganom predikatnom notom. Velika berba je titulu prvaka osvojila u pripetavanju, dodatnom ocjenjivanju s Graševinom Goldberg 2017. vinarije Belje. To vino nosi ime ponajboljeg baranjskog vinogradarskog položaja i postojane je kvalitete iz godine u godinu. Najbolje ocijenjeni pjenušac od graševine ima Ivica Perak iz Kutjeva (berba 2015.), a prvak u kategoriji predikatnih vina je Graševina ledeno vino berbe 2015. podruma Kutjevo. S 94 boda to je i najbolje ocijenjeno vino u svim kategorijama. Velike zlatne diplome (90 ili više bodova) osvojile su još četiri predikatne graševine. To su Izborna berba prosušenih bobica 2011. (92 boda) i Ledeno vino 2009. (90) podruma Kutjevo, a 91 bodom ocijenjeni su Ledeno vino 2015. Ivice Peraka i Izborna berba prosušenih bobica 2015. Vlade Krauthakera. Graševina je još jednom pokazala da je jedinstvena sorta po tome koliko raznolika vina može dati.