Neki dan, nazovimo ga slikovito danas, doručkovali smo u motovunskoj vinariji Tomaz fritaju od šparoga sa špatulom, što je lokalni naziv za svinjsku plećku. Pripremio ju je sam vlasnik, Klaudio, i potočio nam sauvignon. Dan prije smo u susjedstvu, u vinariji Roxanich, ručali raviol sa skutom i šparogama na pečenom suhom mesu i uživali u bijelom pinotu Draga. Prekjučer, pak, bilo je to ipak prije nekoliko godina, lijepom smo se savijačom sa šparogama, mozzarellom i skutom, počastili za večeru u fino j istarskoj konobi. Puno je takvih veselja bilo pa naziva konobe više u sjećanju nema, ali pamti se Malvazija Morena Coronice.
Šparoga je kraljica samoniklog jestivog bilja. Kinezi su je navodno jeli još prije 5000 godina, a cijenjena je bila i starom Egiptu. Kalorijski je siromašna, a nutritivno raskošna i nadasve zdrava: pospješuje izlučivanje tekućine iz tijela, rad jetre i bubrega, pražnjenje debelog crijeva, preporučuju je dijabetičarima, pomaže kod anemije, kažu i da je afrodizijak…
Može se jesti sirova, kuhana, pečena, pirjana ili ukiseljena, sama, pristaje mesu i ribi, povrću te gljivama. I vinu, naravno. Ima ih širom Hrvatske, ali Istrijani je najviše promoviraju i nude. Zadržimo se zato i u vinskoj preporuci na vinima s velikog našeg poluotoka, iako se i vina sličnih osobina mogu pronaći u na svim stranama Lijepe naše.
Tko zna razvući tijesto, ili ima baku da to napravi, uživat će u Spargel-Strudelu, a ostali će se snalaziti s kupovnim korama. Snaći će se u tom društvu i Malvazija Morena Coronice. Majstor iz mjesta Koreniki pokraj Umaga lagano je macerira na nižoj temperaturi, njeguje do proljeća na finom talogu, a dio prepušta i odležavanju u bačvi. Rezultat je vino koje se fino pije kad je klasično ohlađeno, ali na 12-13 stupnjeva i u malo široj čaši iskazuje raskoš cvjetnih aroma s naznakama smole.
Draga je istarska rječica koja protječe okolicom grada Buzeta duž prekrasnih kanjona i slapova, pojašnjavaju u restoranu prekrasnog zdanja Roxanich smještenom između hotela na dva kata iznad te podruma na pet katova ispod tla. Ljepotu Drage preslikali su vino od bijelog pinota koje su po njoj nazvali. Grožđe s položaja Bačva macerirali su 16 sati, a vino je prošlo i malolaktičku fermentaciju koja grubu jabučnu kiselinu pretvara u nježnu mliječnu. Pa, kao i sva ostala vina, prepuštaju vremenu dok Mladen ne odluči da je dovoljno prošlo. Bijeli pinot Draga tu nije ekstreman, ali prekrasno je zreo. Baš za taj raviol na suhome mesu.
Nije ni kod Tomaza nedostajalo suhoga mesa. Dok smo se prihvaćali pjenušca kao aperitiva, s obzirom da je bila riječ o jutru mogli bismo to nazvati i pranjem zuba, Klaudio je “nestao”. Nakratko. Brzo se vratio s punom tavom iz koje se širio prekrasan miris. Našao se na stolu i Nostro, Sauvignon blanc zelenkaste boje sa zlatnim tonovima mirisom cvijeta bazge te netom pokošene trave i svježeg okusa dobro izbalansiranim kiselinama i mineralnošću. I dugim trajanjem. Dugim gotovo poput šparoga koje su ipak bile zvijezde tog jutra. Danas ih ima, naravno, cijele godine, ali sad im je prava sezona u kojoj treba uživati.
Fotografije: facebook.com/pages/Coronica-Winery, facebook.com/Vina.Tomaz.Motovun, Ivo Kozarčanin, Unsplash