Što je pet nat među pjenušcima, u pivskom je svijetu sour ili ‘kiselica’

Posljednjih nekoliko godina i vinari i craft pivari pokušavaju proširiti „range“ i dohvatiti novu publiku zanimljivim novitetima kao i oživljavanjem starih tehnika. Pa ako još niste čuli ni probali za sour i pet nat, a želite preko ljeta probati nešto lepršavo i osvježavajuće, eto ideja!

Unatoč ekstremima u okusu, u kiselim pivama danas uživa mnogo ljudi širom planeta (Fotografija: mlinarica.hr)

Kad sretnem prijatelja koji je glazbeni kritičar pomislim koliko je teško recenzirati gomilu žanrova, biti iskren, a ne zamjeriti se autorima ni svojoj publici. Tako je i s ljudima koji prate pivsku i vinsku scenu kad na tržište izleti nešto novo, drugačije, ili u ovom slučaju nešto što se radilo davno prije i netko se mudro sjetio kako to treba oživjeti i stvoriti trend.

Pa ako vam netko ovih dana ponudi mutno pjenušavo vino s krunskim čepom, ili kiselo pivo koje je odležalo godinu dana u vinskoj bačvi – nemojte biti skeptični niti previše kritični. Riječ je o nečemu u čemu mnogo ljudi danas uživa širom planeta unatoč ekstremima u okusu. Ako i niste oduševljeni, nemojte biti hejter. sjetite se da vjerojatno i sami imate neku „mrlju“ poput fileka koju trpi tek desetina čovječanstva.

Pjenušava vina pet nat proizvedena su bez inače uobičajenih tehnoloških intervencija i zatvorena krunskim čepom

O pet natu puno više od mene zna moj “joker zovi” kad ne znaš zašto je to što piješ toliko dobro, i divan čovjek i prijatelj Ivo Kozarčanin. Riječ je o pjenušavom vinu koje je nastalo metodom predaka (méthode ancestrale ili méthode rurale), odnosno neprekinutom jednom fermentacijom.

To je jednostavan pjenušac s krunskim čepom proizveden bez inače uobičajenih tehnoloških intervencija u kojem često ima i finog taloga, a lijepo je osvježenje za tople ljetne dane. O tehnici otvaranja, metodama i vinarima koji danas proizvode pet nat možete više pročitati kod samog Bakova sina, odnosno Ive, a ja bih vam pokušao približiti kisela piva. Nisam prevelik obožavatelj, ali štujem to što toliko ljudi oduševljavaju.

Kiselo pivo ima više kategorija, a u Hrvatskoj najčešće proizvode kettle sour piva (Fotografija: mlinarica.hr)

Kiselo pivo može se podijeliti na više kategorija, a na našim prostorima najčešće se proizvode kettle sour piva. Počeli su ih proizvoditi Nijemci, a najpoznatiji su stilovi takvih stilova su Berliner weise i gose. Edi Jendrić iz zagrebačke pivovare Mlinarica kaže kako pri proizvodnji “kiselica” kreću s klasičnim ukomljavanjem, nastavljaju s cijeđenjem sladovine pa počinju s kiseljenjem. Čistu sladovinu prebace u kotao za kuhanje, na kratko prokuhaju pa spuštaju temperaturu na 36-38 C. U tom trenutku ubacuju mliječnu bakteriju lactobacillus koja svojim razvojem daje izraženu kiselinu.

Red je na spuštanje pH i ubijanje lactobacillusa zagrijavanjem sladovine na 100 stupnjeva te kuhanje. postupak je dalje kao kod svakog piva: hlađenje sladovine, ubacivanje kvasca, fermentacija…

Kisela piva neće se svidjeti svakome, ali valja im pružiti priliku. Tko ne proba, neće znati zašto ih toliko ljudi voli

Drugi način za dobivanje kiselog piva jest korištenje novih kvasaca koji u fermentaciji stvaraju mliječnu kiselinu. Najpoznatiji takav kvasac je Philly sour (sourvisiae). Ovaj način kiseljenja piva je jednostavniji, efikasniji i brži, ali se ipak osjete razlike u okusu u odnosu na kettle sour piva.

Treći način kiseljenja je ubacivanje miješanih bakterijskih kultura i pojedinih kvasaca za jako kisela i kompleksna piva. Metoda vuče korijene iz Belgije, a piva nastaju odležavanjem u drvenim bačvama. Neke pivovare poput 3 Fonteinen i Cantilliona proizvode isključivo takva piva njegujući tradiciju.

Danas se u proizvodnji kiselih piva najčešće koriste dobre bakterije lactobacillus i pediococus, dobre zato što pomažu boljem funkcioniranju naše crijevne mikroflore i prirodno jačaju naš imunitet, kao i brettanomyces, za prijatelje poznatiji kao brett.

To je jak i prilagodljiv kvasac koji može preživjeti u jako izazovnim uvjetima, i u specifičnim situacijama u malim dozama proizvoditi octenu kiselinu. Brett jede dekstrine, šećere koje obični pivski kvasac ne može pojesti, a dužim odležavanjem može razviti razne voćne estere poput ananasa, jabuke i kruške. Razvija i fenole koji mogu biti pikantnih i ”funky” aroma. Naravno, ako vam Bret uleti slučajno, a nije kvalitetan (ima ih svakakvih), osjetit ćete miris i aromu štale, što baš i nije neka sreća.

U Mlinarici koriste isključivo slavonski hrast, a kako bi bakterije, kvasci i bačva dale svoj puni potencijal ovakva piva moraju odležavati oko godinu dana. Dosta su kompleksna i najbolje je uživati u njima poslije ručka ili večere. Kiselina i dobre bakterije olakšat će probavljanje hrane.

Coolship je bazen koji je obično u potkrovlju i okružen drvenim gredama (Fotografija: mlinarica.hr/Cantillon brewery)

Za kraj treba navesti i piva koja nastaju spontanom fermentacijom u posebnom bazenu “coolship”, najčešće smještenim u potkrovlju pivovare i okruženom drvenim gredama. U drvu se lakše zadržavaju bakterije i kvasci te tako potpomažu u odrađivanju fermentacije. Spontana fermentacija se radi tako da se otvore svi prozori i pomoli da u bazen padnu dobri kvasci i bakterije. U proljeće 2020. godine u Mlinarici su napravili jednu manju šaržu sladovine, ostavili je 48h u blizini livade i danas imaju svoj soj!

Što se tiče stilova kiselica, jedan od najvećih stručnjaka za kisela piva u regiji, Hrabren Dobrotić, čije radionice u Zagrebu Hrabren’s Choice možete pohoditi već ovih dana, navodi da su od tradicionalnih kiselih piva danas najrasprostranjeniji Berliner weisse, flandrijski crveni i smeđi ale (Flanders Red/Brown Ale), lambic i gueuze, kiseli/divlji ale (sour/wild ale) te gose, povijesni stil kiselog alea kojem se dodaje sol. Dakle, ne da je pivo kiselo, nego je i slankasto!

Među najrasprostranjenijim kiselim pivama je i gose kojem se dodaje sol. Dakle, ne da je kiselo, nego je i slankasto!

Flandrijsko pivo odležava u bačvama u kojima se nalazi bakterija koja je potrebna za kiseljene piva. Ona imaju arome nalik vinima, poprimaju karakteristične arome bačve, trpka su i voćna. Lambic je tradicionalni belgijski stil otvorene fermentacije, koja uključuje divlje kvasce i bakterije. Ako se stari i mladi lambic miješaju dobije se gueuze, više karbonizacije i kompleksnosti. Wild ale je američki stil piva, najčešće rađen s klasičnim kvascem i naknadno kiseljen, bilo kvascima, bilo bakterijama.

Današnji trend kiselih piva lijepo je prihvaćen u regiji, iako nije potukao klasične stilove. Namijenjen je sladokuscima, odnosno kiselokuscima. Dosta se naših craft pivovara okušalo u proizvodnji. Neki su odustali, drugi osvajali medalje širom svijeta. Varionica, Zmajska, Pulfer, Brlog i posebno The Garden Brewery, svaki na svoj način, daju odu kiselišima koji su najčešće osvježavajući i imaju specifičnu sočnost, trpkost i sposobnost da gase žeđ. Zato su odlična ljetna piva. Kao i pet natovi ljetna vina.

Ribafish