Tenkovi su prvi put sudjelovali u bitci Flers–Courcelette u Francuskoj sredinom rujna 1916. Te godine dovršena je Transsibirska pruga, umro je književnik Jack London, a Nobelova nagrada dodijeljena je samo za književnost: švedskom pjesniku Verneru von Heidenstamu. Za ostale tadašnje Nobelove kategorije, fiziku, kemiju, fiziologiju i medicinu te, posebno, mir, u to teško ratno vrijeme valjda nije bilo snage.

Imao je snage 1916. Pablo Picasso naslikati predivnu mrtvu prirodu s gitarom i bocama. A stoljeće poslije, Josip Brkić i Zdenko Milas brali su u Hercegovini grožđe za dva danas tako dobra vina da sam ih morao snimiti ispred legendarne fotografije Pabla u mornarskoj majici, djela Dore Maar.

U ugodnom društvu za ugodno svježe kasnoljetne večeri na terasi oduševile su ugodno svježe žilavke iz 2016. Poznavateljima sorte to nije otkriće, ali prvi put smo imali priliku tako ih polako uspoređivati.

Iz sličnog su podneblja, Čitluk i Ljubuški dijeli desetak kilometara zračne linije. Slično su smireni Josip i Zdenko, slično su im “smirena” i vina, iako različitih boja. Milasova je Žilavka nježne, ali sjajne žute boje s izraženim zelenkastim odsjajem, a Brkićev Mjesečar 2016. je zlatno žut.

Različitih su karaktera. U usporedbi s najpoznatijim svjetskim sortama, Milasova preciznošću i reskoćom lagano “vuče” prema rizlingu, a Mjesečar širinom i mekoćom prema chardonnayu. Prva bi pristajala najfinijim komadima svinjskog mesa za stolom, a druga nježnijim komadima teletine.

Prema temperaturi pak pristajat će, istim redoslijedom, svježijoj ljetnoj večeri, odnosno toplijem dijelu proljetnog dana. Što se društva tiče, pak, oba su i sama odlično društvo, a eventualne partnere u kušanju treba pomno izabrati. Šteta je potrošiti ih na nekoga kome je to samo “čaša vina”.