Mala škola toskanskih vina i velik enogastronomski doživljaj bila je večera u zagrebačkom Marble Steakhousu praćena vinima Fattoria Selvapiana. Uz šest jela ekipe iz Marblea, ne računajući uvodni pozdrav iz kuhinje, uživalo se u bijelom i crvenom vinu iz Pomina, tri Chiantija Rùfina i, za kraj, Vin Santu, svetom desertnom vinu također iz Rùfine.
Pomino i Rùfina malene su i pomalo atipične toskanske podregije, možda bi se moglo reći i vinogorja. Pomino, prema internetskoj stranici italianwinecentral.com, ukupno ima 66 hektara vinograda, što je malo više nego Ivo Enjingi, naprimjer. Rùfina je, pak, s oko 800 hektara vinograda najmanja podregija u regiji Chianti. To je malo veća površina nego što imaju naše najveće vinarije Belje ili Laguna. Marble je restoran u Novom Zagrebu otvoren početkom ove godine i posvećen mesu. Najfinijem odležanom mesu prošaranom intermuskularnom masnoćom koje nalikuje mramoru. A po engleskoj riječi za mramor je i nazvan. Fattoria Selvapiana je tipična toskanska farma u srcu zone Chianti Rùfine.
Večera Marble Selvapiana bila je izvrsna. Uz canellon cartaccio od mesa crnog angusa s domaćom ricottom i ketchupom od granny smith jabuka posluženo je vino Villa Petrognano Pomino bianco 2023. Mješavina je to chardonnaya i bijelog pinota, korektno i precizno vino, ali bez izraženog karaktera. Za razliku od jela koje je naprosto očaralo. U drugom je slijedu, uz steak od gljive na oblaku od sirutke i praha šumskih gljiva, stigao Chianti Rùfina 2022. Pomalo je čudan, djeluje zreliji nego što jest.
Treći je slijed bio fenomenalna kombinacija. Cappellacci s pačjim krilcima i kremom od pečene cikle sa svježim kupinama i prahom od cikle bili su super, a vino, Petrognano Pomino Rosso 2021., i bolje. Supertoskanac za siromašne, šalili smo se. U Toskani uglavnom ne dopuštaju zaštitu zemljopisnih podrijetla vina od internacionalnih sorata. Ima, ipak, velikih vina od cabernet sauvignona, merlota i(li) syraha, a njima tepaju supertoskancima. Sassicaia, Solaia i Ornellaia neka su od njih, a butelje stoje po nekoliko stotina eura. Ovaj Pomino Rosso je od sangiovesea (60 posto), cabernet sauvignona i merlota i doista je izvrstan, a butelja je u Enozoiku 22 eura.
Patka je bila zvijezda i četvrtog slijeda. Bila su to prsa s pireom od ljubičastog kupusa, glazurom od patke i kruške te čipsom od mlinaca. Zvjezdano je bilo i vino, Chianti Rufina Riserva Vigneto Bucerchiale 2019. U nazivu ima i vinograd za koji kažu kako je savršen za sortu sangiovese. Kažu i kako je 2019. jedna od najboljih godina u Rùfini, uz 1999. i 1985. Vino je podsjetilo na neke od ponajboljih primjeraka cabernet franca i odlično je pristajalo jelu. Za pamćenje je bila i sljedeća kombinacija: striploin odrezak s mozaikom mrkve, krepkim umakom (demi glace) s tartufima i kremom od pečene mrkve i vino Chianti Rufina Riserva Vigneto Erchi 2018.
Svilenkasto je to vino iz malog vinograda Erchi s puno tamnog voća i ugodnim, nenametljivim taninima. Čini se da je poprilično godina pred njim. Odlično je pratilo jelo, a odlično je bilo i samo. Za kraj službenog dijela večere stigao je desert: dekonstrukcija orehnjače s raguom od grožđica i rumom Autenthico Nativo 15 yot. Vinski je prilog bilo Vin Santo del Chianti Rufina 2015. Miris je poprilično uvjerljivo najavljivao vino koje nije preslatko, no ima 240 grama neprovrela šećera po litri. I kad smo se počeli zadovoljno smješkati stigao je još jedan desert. U stvari, njih još tri.
Bili su to Chianti Rufina Riserva Vigneto Bucerchiale iz 2013. i 2009. te Chianti Rufina Riserva 1979. Na potonjem su se, naravno, godine osjetile. Nije 45 baš malo za vino, no lijepo ga je bilo kušati kao što je lijepo slušati mudrog starca. Riserva iz vinograda Bucerchiale berbe 2009. doista je izvrsna, a ona iz 2013. je, ma kako to čudno zvučalo, još premlada. Fine su arome šumskog tla, čaja, badema pa i hrasta, ali tanini kao da su u pubertetu. Treba im još pokoja godina da se smire pa da i vino bude kao ono četiri godine starije. Večera za pamćenje i pljesak ekipi koja ju je organizirala i pripremila. Dobili su pljhesak, doslovce.
