PIWI sorte vinove loze neće zamijeniti one tradicionalne, ali glasno kucaju na vrata i budućnost vinarstva nezamisliva je bez ovih međuvrsnih križanaca. Riječ PIWI je akronim za njemački izraz “Pilzwiderstandsfähige Rebsorten” koji prevodimo kao “sorte s otpornošću na gljivične bolesti”.
Stvaranje tih sorata posljedica je pojave gljivičnih oboljenja plamenjače i pepelnice koja su drugoj polovici 19. stoljeća u Europu stigla iz Amerike. Loza Vitis vinifera bila je neotporna na pristigle bolesti, a dodatno je europsko vinogradarstvo ugrozilo širenje filoksere, štetnika koji je pristigao iz Amerike krajem 19. stoljeća i napada korijen loze.
U vinogradarskim zemljama Europe izazvao je velika iseljavanja stanovništva, uglavnom u zemlje novog svijeta. Vinogradari koji su ostali u Europi s tadašnjim su znanstvenicima počeli tražiti rješenje razvijanjem kemijske zaštite vinograda i stvaranjem križanaca otpornih na novopridošle bolesti.
Brzo su pronašli fungicide na bazi bakra i sumpora i riješili probleme plamenjače i pepelnice, ali konvencionalna proizvodnja grožđa postala je nezamisliva bez kemijske zaštite, a vinogradi su ovisni o fungicidima do te mjere da se nerijetko pojavljuje i rezistentnost prema njima.
Muscaris je križanac solarisa i muškata koji su Nijemci stvorili u Freiburgu, a Austrijanci posadili stotinjak hektara
Drugo su rješenje prije stotinjak godina znanstvenici tražili križanjem plemenite loze vitis vinifere s američkim vrstama vitis rupestris, vitis riparia, vitis berlandieri…, kako bi zadržali kvalitetu grožđa te dobili otpornost. Tako su nastali prvi izravno rodni hibridi noah, othelo, delaware… , kod nas poznatiji kao “tudumi” i “direktori”. Fundamentalni problem je tako bio riješen, ali kvaliteta vina od tih sorti nije ni približno zadovoljila očekivanja. Tudumi ubrzo nestaju iz ozbiljne proizvodnje i ostaju prisutni uglavnom na malim privatnim parcelama. Kod nas i danas stoji zakonska odredba da se od takvih sorti ne smije proizvoditi vino koje se pušta u promet.
Nakon relativnog neuspjeha s izravno rodnim hibridima pada opći entuzijazam, a raste skepsa prema konačnom pronalasku “idealne sorte”. No znanstvenici, prije svega u Njemačkoj i još nekoliko istočnoeuropskih zemalja, nisu odustali.
Novo rješenje bilo je provođenje više povratnih križanja, odnosno križanja s jednim od roditelja kako bi se smanjio utjecaj “američke strane”, a istaknula kakvoća plemenitih europskih sorti. Bio je to dugotrajan i mukotrpan put s neizvjesnim završetkom praćen prezirom i podsmijehom dijela struke i javnosti. Trud, vizija i znanje ipak su urodili plodom, tako da danas imamo značajan broj novih sorti izrazito otpornih na gljivična oboljenja, koje kvalitetom sve manje zaostaju za klasičnim sortama.
Uslijedili su novi izazovi oko priznavanja i statusa novonastalih sorti. Konzervativno okruženje, zablude, neznanje, jak utjecaj kemijske industrije i loš glas na kojem su bile zbog kakvoće, predstavljali su realne probleme za širenje, proizvodnju i izlazak na tržište izravno rodnih hibrida.
Zakonodavci ih nisu prihvaćali do devedesetih godina prošlog stoljeća. Tad su, pod učestalim i argumentiranim pritiskom njemačkih oplemenjivača, sorte phoenix, staufer, sirious, orion, merzling i regent priznate kao vitis vinifera i otvorena su vrata razvoju i širenju PIWI sorti.
Kod nas se vrlo “sramežljivo” pojavljuju. Samo je nekoliko ozbiljnijih proizvođača objavilo kako su ih zasadili, ali javna je tajna da mnogi s njima eksperimentiraju. Nastave li rasti kvaliteta vina od PIWI sorata te ekološka osviještenost vinara i potrošača vjerojatno će se i tržište otvoriti pa će biti i više vina od grožđa za čiji uzgoj treba puno manje kemijskih sredstava.