Nema bijelog i crnog vina. Ništa nije bijelo ili crno jer ne postoje na Zemlji apsolutna svjetlost ni potpuni mrak. Zato se često uz čašu povedu rasprave trebamo li tamna vina zvati crnima ili crvenima. U Hrvatskoj se češće koristi izraz crno vino, a u svijetu “red wine”, odnosno crveno vino. Tako za izvoz i naši vinari pišu da je vino crveno, iako im je u domaćem prometu crno. Bračka vinarija Stina napunila je seriju crnih vina za Kanadu od plavca malog, cabernet sauvignona, merlota i syraha pod imenom Stina Cuvee Red, a svoja vina od plavca i crljenka, prepoznatljiva po bijeloj etiketi na kojoj kao da ništa ne piše, ali ipak ima reljefna slova, opisuju kao suha crna. Suho crno vino je i Plavac mali vinarije Terra Madre s Komarne. Uz to, na etiketi piše i Dry black wine. Taj je opis na Facebooku izazvao raspravu s dominantnim posprdnim tonovima onih koji misle da proizvođač ne zna engleski pa je koristio Google translator. Taj je stav zločest, no nazivi boja vina zaslužuju i ozbiljnu raspravu. Takozvana bijela vina u stvarnosti su zelenkasta, žućkasta, zlatna… Bakrenaste boje mogu biti vina od sivog pinota, čije bobice imaju ružičastu kožicu. Ako se ostave u moštu nekoliko sati, i vino će biti tamnije. Ali i dalje ćemo ga zvati bijelim. Nekoliko izvrsnih takvih “tamnobijelih” vina imaju susjedi Slovenci, a ponosan sam da ih imamo i mi.
Boja vina je kao boja ljudske kože. Govori ponešto o podrijetlu, ali ništa ili gotovo ništa o čovjeku, o njegovu karakteru. Prema boji se prepoznaje ljudska rasa, no i među bijelima, crnima, žutima, crvenima ima svjetlijih, tamnijih ili “žućih”. Bez obzira na te tonove, na prvi se pogled vidi ima li netko zdravu boju ili ne. To se vidi i na vinu. Zdrava mlada vina, bijela i crna, prepoznaju se po iskri u čaši. Sjaje kao zvijezde. Bijela mlada vina, to u principu znači da su od posljednje berbe, svijetložućkasta su sa zelenim odsjajem. Kod crnih ili crvenih vina ta je boja u pravilu rubinska. Svjetlija kod sorti poput crnog pinota, tamnija kod cabernet sauvignona ili syraha, a ljubičasta kod portugisca. Plavac daje tamna vina, pa je naziv “crno” dobar odabir. Kako dozrijevaju, vina postaju zagasitija. Bijela se mogu zvati zrelima u dobi od jedne do tri godine. Tad gube zelenilo, a u čaši se pojavljuje sunce. S kojom godinom više stiže i patina koja podsjeća na zlato. Zrelim crvenim vinima je pet ili više godina i često su granitne boje. Tu smo se već približili pojmu crnog. Crna vina su sigurno zdrava dok se ne pojave smeđi tonovi, a kod bijelih se starosni ili drugi problem vidi ako postanu siva ili lagano smeđa.
Postoje i žuta vina, koja doista imaju takvu boju, a rade se u Francuskoj pokrajini Jura. Riječ je o posebnoj tehnologiji te posebnim mirisima i okusima koji imaju i posebnu, malobrojnu, ali iznimno vjernu publiku. U posljednje je vrijeme sve više narančastih vina. Od bijelog su grožđa i proizvode se tehnologijom duge maceracije. To znači da su mošt i bobice, često i peteljke, mjesecima zajedno u posudi kako bi fermentacija “isisala” sve vrijedno iz kožica. To su bijela vina s dušom crnih jer je proizvodnja ekstremnija od one koja se koristi kod “crnjaka”. Imaju jedinstvene arome i okus koji neke podsjeća na starost, ali ona najbolja zadržala su svježinu. Malo ih je, a publika im je sve brojnija i može se nazvati fanatičnom. Miris im više nalikuje na konjak nego na uobičajena vina, a boja podsjeća na narančastu. A to je službeno bijelo vino. Na kraju, nije važno kako zovemo boju nekog vina. Važno je da je vino dobro.