Imali smo ga 5000 boca. Otišao je tijekom ljeta, rekao je Albert Benvenuti na kratkoj, ali uvijek ugodnoj šetnji vinima obiteljske vinarije iz Kaldira, mjesta na brežuljku preko puta Motovuna. Ostala je ipak poneka butelja za praćenje razvoja Caldierossa 2015., harmonične i poprilično kompleksne crne mješavine terana, merlota, nebbiola i tempranilla koju odlikuje i vrlo lijepa svježina.
– Htjeli smo malo lakše vino od onih koja daje čisti teran i dugo razmišljali koje mu sorte dodati. Kušali smo vina sa svih strana svijeta te zamišljali kako će utjecati na teran – prisjećao se Albert.
Izbor je konačno pao na tempranillo, koji najbolja vina daje u sušnim krajevima na sjeveru Španjolske, ponajporije u regijama Rioja, Rueda i Ribera del Duero, te nebbiolo iz Pijemonta, maglovite vinogradarske regije na sjeveru Italije. Obje sorte daju velika, no sasvim različita vina. Tempranillo daje vina jakog, punog i kompleksnog mirisa, ali ne toliko čvrstog tijela. U mirisu se prepoznaju trešnja, šljiva, suhe smokve, koža, duhan, klinčić… Fino pristaje slavnom španjolskom pršutu (jamón Iberico) te tradicionalnim jelima s roštilja na kojem, osim mesa, peku i puno povrća.
Od nebbiola (nebbia na talijanskom znači magla) u Pijemontu rade glasoviti Barolo, vino koje spada u najbolje svjetske crnjake, a posebno je po tome što ima nježan miris cvijeća i crvenog voća po kojem bi se moglo zaključiti da će i vino biti lakšeg tijela. E, neće sasvim. Ima u Barolu uvijek podosta kiselina i tanina. Zbog njih i može odležavati godinama.
Nebbiolo iz vinograda Sveta Elizabeta nije jedini u Hrvatskoj. U Kutjevu ga je posadio i Vlado Krauthaker. Napunio je i odmah rasprodao berbu 2011.
Za vino Caldierosso obitelj Benvenuti svaku sorte posebno vinificira. Prvo im zrije merlot, potom nebbiolo, pa tempranillo i na kraju teran. Maceracija na kožicama traje sedam dana, a nakon fermentacije vina odležavaju u hrastovim bačvama 12 mjeseci.
– Izuzetno smo zadovoljni odabirom te dvije sorte. Dosad nismo imali ni traga bolesti na njima. Nažalost, vinograd je malen pa ni kad grožđe bude u punoj snazi, nećemo puniti više od 7000 ili 8000 boca – rekao je Albert Benvenuti. Ta mješavina crnih sorata iz 2015. već je postala lijepa uspomena, a od terana iste berbe Benvenutiji nisu još ni napravili vino. Probrali su grožđe s najboljeg položaja i čekaju što će im dati. Iz te berbe napravit će i desertni teran kakav su imali 2011. Bilo je to vino sa 150 grama neprovrela šećera i 7,8 grama kiselina koje teranu nikad ne manjkaju.
Teran je velika ljubav Benvenutijevih.
– Imamo 33.000 loza i svaku treba tijekom godine puno puta dotaknuti. Najgore je u zelenoj berbi kad skidamo do 70 posto grožđa. U prosjeku imamo do kilogram grožđa po trsu, a 2017. bit će manje. Zelena berba traži puno posla, ali vrijedi – priča Alberto Benvenuti.
Govorilo se o berbama 2015., 2016. i 2017. Sve su, kaže Albert, odlične. A pila se 2013. To im je najmlađi teran na tržištu. Vino ima četiri godine, ali iznimno je mlado i vrijeme je pred njim. No nema ga još puno pa će se samo u podrumu u Kaldiru moći provjeriti koliko će dugo taj starac još biti mlad.