Kušao sam ga i dopalo mi se, odgovorilo je svih 2014 ispitanika iz Australije, SAD-a i Italije na pitanje kako odabiru vina koja kupuju u istraživanju australskog Sveučilišta Adelaide, objavio je američki Forbes. Osobno je iskustvo, dakle, najvažnije. Ako nisu imali priliku probati vina s police, Talijani su se iskazali kao najveći hedonisti i znalci. Čak 80 posto planira kupnju prema hrani koju će pripremati, a 68 posto i prema regiji odnosno vinogorju iz koje vino potječe.
U SAD-u 58 posto vinoljubaca vina kupuje prema preporuci nekoga kome vjeruje, a 46 posto pri kupnji gleda koja je sorta. To se može usporediti s talijanskim “kriterijem regije” zato što naši prekojadranski susjedi uglavnom na etiketama navode apelacije, a znaju od koje su sorte vina s oznakom Barolo, Chianti ili Amarone. Gotovo svaki drugi Australac (47 posto) razmišlja o stanju u novčaniku i cijeni vina. Preporuka im je treći kriterij.
Medalje i priznanja koja su vina osvajala među manje su važnim kriterijima za izbor vina u sve tri države, a ne razmišljaju baš ni o održivoj proizvodnja. U Italiji još ekologiju u vinogradu i podrumu traži svaki treći, ali u SAD-u svaki sedmi, a u Australiji tek svaki trinaesti. Ne brine ih previše ni koliko se stakleničkih plinova ispušta u atmosferu pri proizvodnji ambalaže za vino, a u sve je tri zemlje na samom dnu liste ukupna nutritivna vrijednost obroka uz koji planiraju piti vino. Na to pazi 15 posto talijanskih, 10 posto američkih i samo pet posto australskih vinopija.
