Puno je riječi posvećeno vinima u dosadašnjim nastavcima Male škole vina Bakhova sina, Srednje škole pa Akademije vina, ali malo će biti koristi od njih ako ih neće pratiti i praksa. A kušanje vina je najbolja vinska praksa.

Najmanje 200 čaša trebalo bi popratiti tih 20 i nešto dosad objavljenih tekstova kako bi priča o vinu dobila dimenziju koju zaslužuje, a to je prepuštanje užitku. Izgleda puno, ali ne mora biti ako se dobro isplanira: za kušanje vina najjednostavnije je iskoristiti sajmove i festivale, lokalne, nacionalne i međunarodne. No, to zahtijeva i pripremu.

Kušanje vina: treba si odrediti temu

U protivnom, kušanje će se pretvoriti u ispijanje vina bez reda nakon čega ćemo malo tko uspjeti nešto i zapamtiti. Treba si odrediti temu. Mogu to biti mlada vina, ona prošlogodišnje berbe. Mogu to biti vina od jedne sorte različitih proizvođača, ali istog godišta, što se naziva horizontalnom degustacijom. Ona daje presjek regije, ako su odabrana vina iz jedne, te stilova koje gaje vinari. Ili usporedbu više regija, dakle različitih tla i klime.

Tema mogu biti i vina jedne sorte istog proizvođača, ali različitih godišta. To će nam lijepo pokazati koliko sunce, kiša i padaline, koje se svake godine razlikuju, utječu na neku sortu. Tema može biti i tehnologija, primjerice ružičasta ili narančasta vina, odnosno ona odnjegovana na finom talogu, što se često na etiketi označava francuskim pojmom “sur lie”.

Reda mora biti. Barem redoslijeda

Ružice nam mogu pokazati koliko svježine neka sorta daje više od neke druge, a macerirana bijela vina snagu sorte jer će samo rijetke zadržati sortne osobine i nakon što mjesecima odleže na kožicama. Pri svakom kušanju, pa i na sajmovima, vina treba piti po određenom redoslijedu.

Osnovna su pravila da se manje aromatična vina kušaju prije onih kojima je miris izražen, vina s manje alkohola prije jačih, svjetlija prije tamnijih i suha prije slađih. Zašto? Zato što nakon traminca nijedna malvazija neće mirisati, a poslije graševine kasne berbe, ona redovita će djelovati razvodnjeno. I većina bijelih vina će nakon crnjaka djelovati bezukusno, a poslije slatkog muškata, onaj suhi više će nalikovati soku od bazge nego vinu.

Važne su i zabilješke

Za ozbiljno kušanje, na sajam treba krenuti prije podne. Čovjek je odmoran, a ni receptori u ustima nisu opterećeni kavama i hranom pa se i vino se bolje doživi. Tijekom obilaska sajma dobro je što češće isplahnuti usta vodom te zagristi komad bijeloga kruha ili neutralnoga sira.

Mnogima će izgledati kao grijeh, ali vina tijekom kušanja treba pljuvati. Ponekad to nije lako, zato što se često vina previše dopadnu. Ali, u čašu se toči između pola i decilitra vina pa 10 uzoraka može značiti popijenu litru. Po završetku kušanja lako se mogu u bilješkama pronaći vina koja su se najviše dopala pa se vratiti na štand i u miru u njima uživati.

Nisu ni čaše (pre)veliki problem

Nakon sajma, lijepo je ponoviti kušanje dijela najdojmljivijih uzoraka u miru nečijeg doma. Velika prednost takve degustacije je što se vina mogu uspoređivati, odnosno kušati ih nekoliko u isto vrijeme.

Tu problem mogu stvoriti čaše. Malo tko ih ima 20-ak ili više, no ako je riječ o susretu prijatelja, svatko može donijeti nekoliko svojih. Dobro je da domaćin preuzme nabavku vina: bit će manje uzoraka koji će odskakati od teme. A i kad se trošak desetak butelja podijeli na, primjerice, petero ljudi, svaki može uložiti 15 eura za prekrasno iskustvo nakon kojeg će se vidjeti i da cijena vina ne mora uvijek biti u skladu s dojmovima.

Aluminijska folija je maska ‘za pet’

Takva kušanja moraju biti naslijepo, kako bi se izbjeglo da zvučno ime nekog vinara ne utječe previše na kušače. Boce mogu zamaskirati folijom. A vina treba i pripremiti za kušanje. Najbolje ih je ohladiti na stupanj ili dva ispod željene temperature:  ugrijati će se tijekom otvaranja i posluživanja.

Nakon iskustava s nekoliko kušanja, mnogi će poželjeti i ocijeniti vina. Najjednostavniji je tzv. “školski” sustav do pet bodova s jednom decimalom, a tu se ocjena daje na osnovi ukupnog dojma. Na službenim ocjenjivanjima uglavnom se koristi sustav do 100 bodova.

Djeca, pubertetlije i odrasli

Crna vina, trogodišnju “djecu” te vinske “pubertetlije” koji imaju do pet godina, dobro je otvoriti prije početka kušanja da dobiju malo zraka kroz grlić boce. Zrela vina, posebno crna, mogu se dekantirati, odnosno istočiti u pokale sat ili dva prije kušanja. Svakako treba paziti na talog. On u vinu ne znači ništa loše, ali nije ga ugodno gristi dok se želi uživati.

Kategorije su logično postavljene, onako kako prilazimo vinu. Prvo ga pogledamo i ocijenimo boju i bistroću. Potom pomirišemo, pri čemu pazimo na jačinu mirisa, njegovu iskrenost te kakvoću. Slijedi okus, po istim parametrima, ali traži se i trajnost: koliko dugo osjećamo vino u ustima nakon što smo ga progutali ili ispljunuli. Na kraju se ocjenjuje opći dojam.

Vina su stvarno poput ljudi

Kod pjenušaca, u kategoriji izgleda ocjenjuje se i perlanje, odnosno kako izgledaju mjehurići, koliko ih je i kojom se brzinom te kakvim redom uzdižu u čaši. Pričom o kušanju i ocjenjivanju prilazimo kraju Akademije vina Bakhova sina. Ovo vinsko školovanje bez ocjena i diplome zaokružit će završno razmišljanje naslovljeno kako je i započelo: Vina su poput ljudi!