Voda je simbolički došla do grla istarskim vinarima jer su Slovenci zaštitili naziv teran pa ga ne smiju pisati na bocu. A teran bi im uskoro mogao doći do grla doslovce. Podrumi su ga puni, berba 2013. bila je izvrsna i svi se nadaju da će se problem riješiti pa da to jedinstveno vino pod svojim imenom krene prema potrošačima. Koliko ih muči ta mora, koja traje od travnja 2013. godine kad su s polica Mercatora u Sloveniji izbačeni istarski terani, pokazali su i sami vinari.
Čak ih je 46 došlo u Zagreb na konferenciju na kojoj se govorilo o bogatoj povijesti sorte te mučnoj sadašnjosti i neizvjesnoj budućnosti njezina imena. Dio njih pokazao je da budućnost vina, ma kako ga zvali, neće biti crna, osim boje koju radije nazivamo crvenom. Predstavili su 16 prekrasnih terana iz berbi od 2013. do 2005.
Počelo je svježim teranima, njih osam iz berbi 2012. i 2013. Sommelier Darko Baretić lijepo ih je podijelio po gastronomskim područjima pa je tako Teran 2012. Cuj preporučio uz fetu istarskog pršuta, kap finog ulja i komad domaćega raženoga kruha. Geržinićevu teranu iste berbe pridružio je friganu sitnu plavu ribu, a Trapanovu Terra Mare 2013. svinjsku priču: istarske kobasice s češnjakom i vinom te pečeno carsko meso marinirano u medu, češnjaku i maslinovu ulju. Prilozi su pire od graha, cikla i hren. Lagunin teran 2013. opisao je kao vino za sireve od kravljeg mlijeka, ne previše odležane te lagano aromatizirane ružmarinom.
Druga runda svježih terana počela je izrazito svježim teranom 2013. motovunske obitelji Fakin koji intenzivno miriše po višnji, a bit će prava pratnja žgvacetu, odnosno istarskom gulašu. Prekrasan Kozlovićev teran 2013. fino nadopunjuje pečena rebrica odojka, a još jedan motovunski teran, Tomaz 2013., malo je pikantniji te pristaje telećoj koljenici s pirjanim zeljem i restanim krumpirom. Teran Coronica 2012. pravi je prijelaz prema zrelijim vinima, a svjež i fino gorak okus pratit će jednostavna jela od najboljega crvenog mesa poput bifteka ili, još bolje, odležanoga jelenjeg filea. Druga polovica prezentacije posvećena je doista zrelijim teranima. Među njima su prva tri, Ritoša 2011., Dešković 2011. i Zigante 2010., zadržala svježiji “štih” i pokazala da terani sporo stare. Preostalih pet bili su poput mudrih “staraca”. To su Benvenuti 2009., Cattunar 2007., Franc Arman 2009., Degrassi 2009. te Roxanich 2005.
Starcima ih se može nazvati jer ih treba piti na temperaturi od 16 do 18 stupnjeva, na kojoj se piju najbolja crvena vina, kao da im zbog cirkulacije paše kad je malo toplije. Svježiji terani, preporučila je sommelierka Daniela Kramarić, piju se na 14-16 stupnjeva.
O bogatstvu tipova vina koje teran nudi svjedočilo se i desetak dana prije, na Festivalu VINOcom u zagrebačkoj Esplanadi. Pjenušac Veralda Rose, Kozlović 2013. i Kabola 2010. različita su vina, no svako je zadržalo svježinu i voćnost kao prepoznatljive osobine sorte koja je 1886. u Istri bila posađena na 30.000 hektara. Danas je u Hrvatskoj 17.600 hektara. Svih vinograda i svih sorata.
Fotografije: Julio Frangen