Imamo sklopljene predugovore o otkupu grožđa s oko 400 vinogradara u regijama Rueda, gdje se uzgaja bijela sorta verdejo, te Riberi del Duero, u kojoj raste tinto fino, kako se u našem kraju naziva tempranillo. U lipnju počinjemo gotovo svakodnevno obilaziti vinograde, a 10-ak dana prije berbe odlučimo od kojih ćemo 40-ak proizvođača kupiti grožđe, priča Tomas Postigo, vinar iz španjolskoga gradića Peñafiel pokraj Valladolida. Vinograda nema, ali ih ni ne želi.
– Našim sistemom otkupa grožđa sa stotina različitih pozicija, od kojih su sve odlične, svake godine si osiguramo najbolju sirovinu. Godina ne može biti loša posvuda, a mi možemo pronaći komadić Ruede ili Ribere del Duero gdje je grožđe onakvo kakvo želimo – priča Tomas.
Kupnju grožđa ne ugovara po kilogramu nego po hektaru, tako da vinogradaru nije važno koliko će isporučiti grožđa, nego samo da bude vrhunske kvalitete.
Kad se cijena preračuna u kilograme, ispada da crno grožđe plaća 2,60 eura, a bijelo 10 eurocenta manje.
– Osim nas, toliko plaćaju samo najslavnije ovdašnje vinarije Pingus i Vega Sicilia. Zato se vinogradarima isplati potruditi. Grožđe s kojim nismo zadovoljni, oni kod kojih te godine mi nećemo kupovati, drugima mogu prodati za 1,50 eura. S time dovoljno zarade – priča Tomas čiji nas je Verdejo oduševio u baru u Valladolidu pa smo ga posjetili u funkcionalnoj, ali nimalo privlačnoj vinariji.
– Brinem o važnim stvarima poput kvalitete grožđa, čepova ili kapica na vrhu boce. Kakva je butelja nije mi važno jer staklo je staklo. Ne želim ulagati u izgled podruma, ali ne pitam za cijenu najboljih bačvica jer o njima ovisi kakvoća vina. I sam nadzirem kako ih rade. Otiđem na 10 dana u bačvariju – rekao je Postigo te dodao kako su grožđe za onaj odlični Verdejo dali vinogradi stari između 80 i 90 godina.
– Da imam svoje vinograde, možda vino ne bi bilo toliko dobro – zaključio je Postigo.
