Da nije bilo njegove tvrdoglavosti, suvremeni grk nestao bi iz Lumbarde, naveo je slikar i novinar Krešo Skozret u priči Lumbarajskim vinskim putima i skalinama s Kirkom do grka koju je pisao za knjigu Lumbajarski grk (Nova stvarnost, 2012.) o ovoj velikoj bijeloj korčulanskoj sorti.
Od davnina naši stari proizvode grk na tom pijesku. Kad onemoćaju, preuzimaju sinovi. Vraćaju se i iz inozemstva jer ih vuče ljubav prema Lumbardi. I ja sam ostavio posao, uzeo motiku i krenuo pripravljati vino, ispričao je tad Skozretu Branimir Cebalo koji nas je napustio u 80-oj godini.
Branimir je doista bio pionir u proizvodnji vina od grka. Prvi je privatnik koji ga je punio u butelju i možda jedini koji nije podlegao modi korištenja selekcioniranih kvasaca u vinifikaciji. Mijenjaju ti kvasci arome vina pa sva postaju slična. Zahvaljujući autohtonim kvascima koji iz vinograda dođu u podrum s grožđem, Grk Cebalo je (p)ostao poseban. Poseban i po toma što se, kako je 2017. napisao Željko Garmaz u knjizi Dalmacija Vinske priče, u cijeloj Lumbardi ne može pronaći putokaz za njegovu vinariju.
Počeo sam prvi nuditi buteljirani grk, vjerujući da će ljudi biti oduševljeni što u svom mjestu imaju vino. Ispalo je drukčije: u Lumbardi i na otoku nije bilo zanimanja za mojim grkom. Morao sam ići dalje, u Split i Dubrovnik, gdje sam vino prodao bez problema. Te stare mušterije imam i danas. Moje vino je uglavnom unaprijed prodano i ne trebam putokaz. Ljudima nemam što ni prodati na kućnom pragu, rekao je Cebalo Garmazu.
Radio je i dobar plavac mali. Kako grk ima funkcionalno ženski cvijet, u vinogradima se sadio plavac mali zbog oprašivanja. Branimir ga je izdvajao i radio od njega crno vino te opol. Vinograd i podrum ostaju sinu Frani.
