Na ovom mjestu polovicom XIX. st. Marin Tomašić Barbaca Caparin 1840 – 1917. pronašao je samoniklu lozu pošip Čuvajući uspomenu na taj događaj podižemo ovu ploču njemu u čast a nama za budućnost Općina Smokvica 9. kolovoza 2008.
Verzalom, odnosno velikim slovima kakva velika sorta vinove loze poput pošipa apsolutno zaslužuje, u kamenu je uklesana ova poruka na predjelu Pinćaluša i svaka čast onima koji su to učinili bez obzira na pravopisne i interpunkcijske greške.
Nastavak legende je da je te davne 1875. težak Marin Tomašić sjekao je drva za ogrijev i primijetio lozu čije je grožđe bilo zanimljiva mirisa i izvrsna okusa. Napravio je reznice za svoj vinograd, a sumještani su pravili reznice od njegovih. Brzo se sorta širila pa je i prva “službeno” zabilježena berba nove sorte bila 1880. godine.
I autori Zelene knjige Autohtone sorte vinove loze navode kako je priča o otkriću te širenju velike dalmatinske sorte vjerojatno istinita zato što je i znanost početkom trećeg tisućljeća dokazala kako je pošip potomak bratkovine bijele i zlatarice blatske, sorata rasprostranjenih isključivo na otoku Korčuli. Naziv pošip Barbaca Caparin dao mu je vjerojatno zbog oblika bobice koja je poput “šipa”, što je lokalni izraz za vrh pijuka, krampa ili mašklina.
Valja reći da u to ne vjeruje prof. dr. Nikola Mirošević, Korčulanin koji je godinama bio na čelu Zavoda za vinogradarstvio i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. On kaže da postoje raniji zapisi o pošipu. Po nekim je teorijama na Korčulu stigao s Orijenta, no bez obzira na podrijetlo, sigurno je da je pošip među najpotentnijim dalmatinskim bijelim sortama. Sigurno je i da je kod većine vinoljubaca prva asocijacija na pošip područje naselja Čare, koje pripada gradu Korčuli, ali graniči s Općinom Smokvica. Tim se tragom četveročlano društvo odlučilo podružiti s četiri pošipa iz Čare, pokerom tamošnjih asova, te petim od grožđa s Komarne u kojem je i 15 posto chardonnaya.
Lijepih voćnih i cvjetnih aroma bio je Pošip 2020. Poljoprivredne zadruge Čara. Početkom ljeta 2022. moglo mu se osjetiti da su kiseline lagano pale, no svježinu je zadržao zahvaljujući finoj mineralnosti koja se kao ugodna slanost osjeti na lijevoj i desnoj strani nepca. Punog okusa, a lagano zadimljen, ponovno s izraženom mineralnošću, bio je i pošip pod nazivom Težak 2020. Čara vinarije Blato 1902. Pošip Sveti Ivan 2021. vinarije Šain Marelić imao je sve što treba imati: voće i cvijeće u nosu, a punoću, ekstrakt, kiselinu i mineralnost u okusu. Još je bolji bio Sveti Ivan Selekcija 2021. proizveden od probranih najboljih grozdova pa i kvaliteta kao da je bila koncentrirana u čaši. Riječ je o vinima čija je cijena u maloprodaji između 82 i 105 kuna. Nije malo, ali ni pošip nije sorta za svakodnevna vina.
Kušanje je završilo Nonnom, pošipom s malo chardonnaya vinarije Rizman. Moćno je i puno, a nije pretenciozno ni reći veliko za ovo vino od grožđa s Komarne, najmlađeg hrvatskog vinogorja s kojeg Pelješki most vodi na poluotok. Obitelj proslavljenog nogometaša Igora Štimca radi ga od probranog grožđa s mikrolokacije Smrćevica uz kontroliranu alkoholnu i malolaktičku fermentaciju te njegovanje na finom talogu. Podsjeća na ponajbolja vina od chardonnaya, sorte koje je u Nonnu 15 posto. Uživanje uz pet jako finih do odličnih vina nastavilo se uz veliku losos-pastrvu iz uzgajališta pokraj Une.
Priču o dobrim pošipima već je dulje vrijeme lako iz Smokvice i Čare razvući na cijelu Korčulu, a posljednjih desetak godina vrijedni ga vinogradari sade širom Dalmacije. Zato i ovog ljeta vinoljupci neće pogriješiti kušaju li pošipe iz Konavala, s Lastova, Hvara, Brača, Šolte, iz Kaštela pa i iz šibenskog te zadarskog zaleđa. Ponajbolja bijela riba, veliki rakovi, školjke poput Jakobove kapice pa i svjetlije meso ispod peke bit će dobra “podloga”.