Upoznali smo se u jesen 2004. na njemu najljepšem mjestu, u njegovu bordoškom podrumu koji je i meni postao drag. U proteklih 18,5 godina on je posjedio i malo se udebljao pa malo i smršavio, ja sam posijedio i puno smršavio, a susretali smo se do pandemije svakih nekoliko godina na većim europskim vinskim sajmovima.
I nije me zaboravio. Sjećao se kako sam po džepovima tražio eure da ih skupim 65 koliko je koštala butelja u podrumu. Uzeo je na kraju 50 i za svakog me kasnijeg susreta na drukčiji, ali uvijek duhovit način podsjetio na tu priču. Umro je 28. lipnja 2023. u 88. godini.
On je Jean-Michel Cazes, vinar koji je pokazao kako iz podruma Lynch Bages, koji prema glasovitoj bordoškoj klasifikaciji iz 1855. službeno spada u petu kategoriju, mogu izaći vina kvalitetom ravna najmanje drugoj, ponekad i prvoj. A jeftinija.
– Ne želim da se o mojim vinima samo priča. Želim da ih ljudi piju – bila mu je filozofija.
I pili su ih. Pa i mi smo si ih mogli povremeni priuštiti, a Azijati su preko Lynch Bagesa učili što je Bordeaux. Među prvima je počeo izvoziti vina na daleki istok, a njegov su crnjak dugo posluživali u poslovnoj klasi zrakoplova kompanije Cathay Pacific ih Hong Konga. Američki časopis Wine Spectator njegov je Château Lynch Bages 1985. proglasio najbojlim vinom 1988. godine.
I umjerene cijene omogućile su mu da kupuje vinarije širom svijeta pa Grupa Cazes danas ima ili upravlja s više vinarija u Bordeauxu te Burgundiji, Lanquedocu i dolini Rhone u Francuskoj, kao i u Portugalu, Australiji i Mađarskoj.
Godinama su s njim i suprugom Therezom u vinariji radili sin Jean-Charles te kćeri Catherine, Kinou i Marina koji će nastaviti posao. Nadamo se da će se vina obitelji Cazes i dalje piti te da neće prijeći u zonu sumraka u kojoj se o vinima samo priča.