Kutjevačka graševina, Lumbajarski grk, Dingač, Iločki traminac, Ampelografski atlas, Vinogradarstvo, Vinogradi Kosinja, Šetnja vinorodnom domovinom, Razmnožavanje loze i lozno rasadničarstvo… To su neke od knjiga koje je napisao, ili je bio koautor, prof. dr. Nikola Mirošević, dugogodišnji profesor kolegija iz vinogradarstva (ampelografija) na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Mnogi ga smatraju najznačajnijim hrvatskim vinskim znanstvenikom nakon Drugog svjetskog rata. Inicirao je obnovu Vinogradarsko-vinarskoga pokušališta Jazbina u sastavu Fakulteta, iznad Maksimira, a podno Slčjemena, gdje je danas banka gena vinove loze. Tamo raste oko 130 autohtonih sorata koje su posljednjih desetljeća ampelografi pronašli širom Lijepe naše. I nije to čuvanje kao u banci, nego kao u trezoru, primjereno nacionalnom blagu, što autohtone sorte vinove loze svakako jesu.
Prof. Marošević rodio se 1943. u Blatu na Korčuli. Fakultet je završio, a poslije i doktorirao u Zagrebu. Živio je u njemu najljepšem gradu – vinogradu. Barem srcem. Sudjelovao je u “stvaranju” Korlata, predivnog vinograda podignutog u pustoši pokraj Benkovca. Vjerojatno je obišao sve hrvatske vinograde i bio je veliki zagovaratelj klasifikacije vinogradarskih položaja po uzoru na najveće vinske zemlje. Nije to, na žalost, dočekao.
Nećemo ga zaboraviti, barem mi koji živimo u vinskome svijetu. Neka od njegovih knjiga i dalje će svako malo biti more u koje ćemo baciti mrežu kako bismo “uhvatili” koji novi vinsko-vinogradarski podatak.