Upoznavanje, potvrđivanje i za nekoliko sretnih… Tako je Burgundiju kroz tri chardonnaya predstavio Antoine Vincent, enolog i direktor vinarije Château Fuissé. On je peta generacija obitelji koja je vlasnik vinarije od 1862. godine i izvrstan promotor, duhovit i ozbiljan istovremeno.
Bijeli burgundci sami pričaju
To i nije teško. Njegova su vina na trećem Vinotrade Acrobat Portofolio Tastingu govorila za sebe. Za upoznavanje s njima bio je zadužen mineralan i voćan bazni bijeli burgundac Mâcon-Fuissé 2018. U vinoteci Acrobat stoji 35 eura. Vinograd je odmah iznad puno poznatijeg položaja Pouilly-Fuissé.
S njega je, pak, grožđe za vino koje se i zove Pouilly-Fuissé Tête de Cuvée, a u vinariji mu prepuštaju potvrđivanje kakvoće svojih vina. Dio vina odležava u drvenim bačvicama, a kod ove berbe, riječ je o 2010. godini (!), bilo je to 25 posto. Deseci su malih vinograda iz kojih je grožđe pa kažu kako je Tête de Cuvée pravi predstavnik cijelog Pouilly-Fuisséa.
K nama stiže 60 boca
A za nekoliko sretnih bio je Pouilly-Fuissé 1er Cru 2020. iz vinograda oko same vinarije. Tlo ima tri sloja, vapnenac, lapor i glinu, a u ovom se vinu sva tri mogu prepoznati. Ukupno rade oko 6000 boca na godinu, a u Hrvatsku dođe 60. Stvarno za nekolicinu sretnih.
Champagne mi je, znaju to svi koji me znaju, druga najveća francuska vinska ljubav. Među više proizvođača, najdulje sam se zadržao na štandu obiteljske šampanjere J. Lassalle koju treću generaciju zaredom vode žene. I tu su bila tri vina. Preference nema veze s preferansom, iako složenošću aroma podsjeća na pravila te kartaške igre. Četiri je godine odležao u boci na finom talogu. Nježnog je mirisa, zrelog i zaokruženog okusa s finom mineralnošću koja je u Champagnei jedinstvena zbog puno krede u tlu.
Angéline se smješka
Special club 2014. je šampanjac od chardonnaya i crnog te mlinarskog pinota zlatnožute boje i divnog mirisa sladića zaokruženog grožđicama i suhim marelicama. Lassalleski finale bio je šampanjac bio je Angéline 2012. koji je osnivač vinarije Jules Lassalle prvi put napravio 1978. od crnog pinota sađenog 1972. i godinu mlađeg. Posvetio ga je unuci Angélini koja baš ne priča o tom detalju. Samo se smješka kad vidi da se nekome sviđa.
Vratili su me organizatori iz Vinotradea i Acrobata barem na kratko i u Rioju. Lopez de Heredia je među vinarijama koje su spašavale Francuze kad je njihove vinograde oko 1880. godine poharala filoksera. Vlakovima su u Bordeaux vozili vina pa se još mogu vidjeti i ostaci željezničkih pruga.
Dvije crne sorte i bijela
Poznata je, naravno, po odličnim vinima od tempranilla, ali ovom je prilikom iznenadila mješavina crnih sorata tempranilla i garnache s bijelom viurom: Vina Tondonia Rioja Rosado Gran Reserva. Sorte različito dozrijevaju pa ga uspiju napraviti otprilike dvaput u 10 godina, a pri blendanju često miješaju i berbe. Nisam ga imao priliku probati ni u samoj vinariji.
Još je dvadesetak znamenitih europskih vinarija predstavljalo vina u hotelu Hilton Garden Inn pa bi knjiga trebala da se o svakoj ponešto napiše. Veseli što su im uz rame bile i dvije naše. Mara i Josip Barundić iz krašićke vinarije Barun predstavljali su, među ostalim vinima, naravno i pjenušac 100+ iz 2018. od grožđa iz vinograda starijeg od 100 godina.
Od maraštine do maraštine
Premijerno su, još bez etikete, donijeli dugo macerirani Muškat žuti. Treba mu vremena u boci, no čini se da će biti izvrstan. Možda i ravan Kabolinom Muškatu Amfora. Iz Plastova je svoja tekuća blaga donio Marko Sladić – od maraštine do maraštine. Prva je pjenušava, odlična DeBoto, posljednja slatka, savršena Deorum. A između još pokoje blago…