Knjiga Škola vina Bakhova sina objavljena je 2016. i rasprodana. U posebnoj kolumni portala vinskiklub.hr objavljivat ćemo sljedećih mjeseci poglavlja od prvog razreda osnovne škole do “doktorata” pa i završni tekst Vina su poput ljudi kao završnim razmišljanjem. Isti naslov ima i ovaj uvod:
Nekima su suha vina muška, a ona slađa ženska. Posebna su kategorija ljubitelji pjenušavih vina. Njih uglavnom ne razumiju oni kojima su mirna vina draža. Boja, slatkoća i perlanje ili neperlanje najočiglednije su razlike među vinima, no dijeliti ih samo po njima pogrešno je kao i dijeliti ljude po boji kože, frizuri, odjeći, onome što se vidi na prvi pogled. Vina su poput ljudi, svako ima karakter i po njemu ih treba prihvaćati ili ne prihvaćati. Odlično su to prikazali u Champagnei gdje se ta najcjenjenija pjenušava vina rade od tri svima znane dopuštene sorte i ponekoj lokalnoj, mogu biti bijeli ili ružičasti i ne smiju biti slatki nego suhi, jače suhi ili sasvim suhi kakvi su oni bez grama neprovrelog šećera.
U tim strogim okvirima podijelili su ih u četiri kategorije. Šampanjci s duhom su bijela pjenušava vina samo od bijeloga grožđa, najčešće chardonnaya, ili je bijeloga grožđa u njima najviše. Piju se kao aperitivi, a pristaju i uz kamenice ili mariniranu sirovu ribu.
U šampanjcima s tijelom dominiraju crvene sorte grožđa, crni pinot i mlinarski pinot, ali boja im je svejedno bijela. Piju se uz najfinije rakove, dimljenog lososa, perad ili mesna jela s gljivama.
Šampanjci sa srcem sličnog su sastava poput onih s tijelom, ali odležaniji. Često su ružičasti, a u pravilu imaju oznaku godišta, dakle proizvode se samo u dobrim godinama. Preporučuju ih uz jela od pačjeg i gusjeg mesa.
Šampanjce s dušom rade samo u najboljim godinama i od najboljega grožđa, a piju se s najboljim prijateljima. U njih spadaju Dom Perignon, Dom Ruinart, Bollinger R.D., Krug, Perrier-Jouet Fleur de Champagne. Louis Roederer Cristal…i ne treba im hrana. Sami su sebi dovoljni.
I mirna se vina mogu tako podijeliti. Bijela, niskoalkoholna vina s izraženijim, ali ugodnim kiselinama, te ružičasta lagana vina namijenjena potrošnji do sljedeće berbe vina su s duhom. Piju se prije jela ili uz lagana predjela.
Za jača bijela vina često se i kaže da imaju čvrsto tijelo pa ih se može zvati vinima s tijelom, a u tu kategoriju spadaju i alkoholom i ekstraktom nježnija crvena vina. To su vina za topla predjela, ribu, morske plodove ili bijelo meso.
Vina sa srcem proizvode se tehnologijom za crvena vina i kad je riječ o bijelima, dakle maceracijom, odnosno namakanjem kožica bobica u njihovu soku. Poslužuju se uz ozbiljnija mesna jela, a blagotvorna su za zdravlje zato što tijekom vrenja u vino prelaze antioksidansi koji sprečavaju bolesti i produljuju život.
Vina s dušom su, poput najslavnijih šampanjaca, ono najbolje što vinski svijet nudi. U pravilu odležana između nekoliko godina i nekoliko desetljeća, to su vina kojima ne treba posebna hrana, koja su sama sebi dovoljna, koja se piju samo u biranim društvima najvećih ljubavi ili najboljih prijatelja, a mogu i sama biti dovoljno društvo.
Ljudi se, prema temperamentu, dijele na sangvinike, flegmatike, melankolike i kolerike, a u te kategorije mogu se svrstati i vina. Sangvinici su vesele i kreativne naravi i gledaju svijet s vedre strane. Poput vina s duhom koja brzo osvajaju, svježa su i brzo se i lako dopadnu. No, površna su pa se brzo i zaborave.
Flegmatični ljudi ističu se u profesijama u kojima je bitno ostati miran pod pritiskom. Nije ih lako uvrijediti ili razgnjeviti, ali u njihovu govoru nema puno strasti. Na njih se može osloniti, no pomalo su dosadni. Kao i vina s tijelom. Čvrsta i snažna, pouzdano nude opojnost koju vino mora pružati, ali malo je novih svijetova u koje će povesti onoga tko ih pije.
Kolerici su energični, poduzetni i prodorni, samouvjereni su i s lakoćom preuzimaju brigu o ljudima i situacijama. Tako i vina sa srcem djeluju izravno i brzo, okrjepljuju, velikodušna su i moćna, a ta im moć godi, ona se iskazuju boljima kad se natječu s drugim vinima, rascvjetaju se kraj konkurencije i ne dopuštaju sumnju u svoje kvalitete. Kolerika je bilo među najvećim vođama i najvećim vojskovođama, ali i najvećim diktatorima. I vina sa srcem često su ambivalentna. Osvajaju, ali i isključuju druga.
Melankolični ljudi, pak, cijene ideale. Veliki pisci, pjesnici, umjetnici i skladatelji bili su ovoga temperamenta. Oni toliko čeznu za nebom da ih ništa na zemlji ne može zadovoljiti. Ništa osim vina s dušom, najboljih vina koja odražavaju terroir u punom smislu te riječi. Taj terroir je najvažnija odrednica vina. Sadrži sve osobine sorte kao osnovne sirovine s manama i vrlinama, tla na kojem trsje raste, klime pod kojom je grožđe sazrijevalo te čovjeka koji je bdio nad vinogradom i podrumom.
Izgleda komplicirano i, treba priznati, komplicirano je. Poput ljudi. Da bih to barem malo pojednostavio, u sljedećih 20-ak poglavlja pokušat ću objasniti zašto je vino najsloženiji i najljepši proizvod koji čovjek i priroda zajedno rade. Počet ću stvarajući opću sliku o vinu u četiri nastavka, kao u razrednoj nastavi u nižim razredima osnovne škole, a nastaviti ozbiljnijom analizom po segmentima vinskog svijeta kako se to radi u predmetnoj nastavi tijekom viših razreda. Slijedit će srednja škola, fakultet, magisterij, doktorat… I nakon čitanja prisjetite se lijepih trenutaka provedenih u vinskom društvu. Zbog njih se vino i pije. U zdravlje…
