Vinaldi: Četiri godišnja doba

Proljeće

Mlade i svježe malvazije iz prošlogodišnje berbe taman će stasati, one zrelije bit će i dalje u punoj snazi, a obje su odlične prijateljice jelima s divljim šparogama. Lanjske malvazije jednostavnijim fritajama, rižotima i tjesteninama, a preklanjske, slasnijeg okusa i bogatijeg mirisa, zeleno-plavim kombinacijama kontinentalnog i obalnog dijela Istre: plodovima mora s tom neuglednom samoniklom biljčicom prepunom sastojaka koji čiste naš organizam. Naravno, da malvazije, bez obzira na dob, pristaju gomili najrazličitijih jela od namirnica iz mora i s kopna, ali za ozbiljnije mesne obroke trebat će dobar teran. U mladima ćemo uživati uz gulaše i žgvacete, a zreliji, mahom odležani u drvenim bačvama, fini su uz steakove.

Rade istarski vinari, naravno, odlična crna vina i od internacionalnih sorata, no šteta je u Istri ne uživati u istarskima. Kvarner se vinski dosta razlikuje od Istre, iako su službeno u istoj regiji. Klima i hrana malo su mediteranskije, a vina vitkija. Žlahtina je bijela kraljica, a sansigot ili sušćan crveni kralj, a treba spomenuti i da je na Krku najsjeverniji vinograd plavca malog. Vino je vrlo dobro, iako poprilično drukčije, nježnije nego što su plavci s juga.

Ljeto

Vruće dane lijepo je provesti u svježijim krajevima, gdje su svježija, štoviše osvježavajuća i vina, a kod nas je to sjeverozapadna Bregovita Hrvatska. Rajnski rizling, crni pinot i pjenušci vode kolo u Zagorju, Međimurju, Prigorju, na Plešivici… Prekrasni su to bregi, vinogradi rastu u amfiteatrima, podrumi su puni vina, a ljudi punog srca. Šetnje s čašom i šeširom koji štiti od sunca divne su, a hrana domaća. Pridodaju li se spomenutim podregijama Moslavina i ozaljski kraj, gotovo se svaki ljetni vikend može provesti negdje drugdje, a vina vrijedna pozornosti su i ona od škrleta te moslavca, kojeg više ima u Međimurju gdje ga zovu pušipel, nego u Moslavini iz koje potječe. Zagorje, pak, daje najbolja hrvatska predikatna vina, kiseliše su dakle zamijenili slatkiši, a ima i rijetko, a fenomenalno vino od sorte sokol. Treba znati i da sortu gouais blanc ili weißer heunisch, koja je roditelj chardonnayja i još desetaka drugih, smatramo zagorskom i zovemo belina, starohrvatska, bijela velika ili stara zagorska (krapinska) belina. Trs su naši stručnjaci pronašli u vinogradu čiji je vlasnik bio Ljudevit Gaj.

Jesen

Lijepo je svuda to godišnje doba, ali najljepše u Slavoniji i Podunavlju. Smatramo ih ravničarskim dijelovima, no tamošnji brežuljci i brda prepuni su vinograda u kojima vlada graševina, a posebnu pozornost treba posvetiti i frankovki. Obje sorte možemo smatrati autohtonima Nastale su na području države u kojoj smo i mi bili stoljećima i ne znam zašto to izbjegavamo. Problem su u jesen komarci, ponekad se ne može spavati zbog rike jelena, ali definitivno se isplati malo žrtvovati. Krndija, Papuk i Psunj su najstarije stijene na području Hrvatske, što vinima daje jedinstvenu mineralnost. Lijepo je znati i da dio baranjskih vinograda raste na saharskom pijesku koji su desecima tisuća godina preko Mediterana donosili vjetrovi s juga. Tu su se sudarali s hladnim zapusima sa sjevera i prosipali pijesak pa stvorili Banovo brdo ili Bansku kosu, jedan od najboljih hrvatskih vinogradarskih položaja. I kad prođe jesen, vrijeme je za posjet Dalmaciji.

Zima

I u Dalmaciji pada snijeg. Nema ga svake godine, nema ga, ni kad padne, dovoljno za skijanje i sanjkanje, no prekrasno je vidjeti čokote plavca malog prekrivene tim bijelim pokrivačem. Dobri ljudi poslali su mi fotografije zabijeljenog Dingača 2009. godine i od tad čekam da se to ponovi pa odjurim dolje i provjerim je li u stvarnosti jednako atraktivno kao na fotografijama. Jedinstven je doživljaj i loviti ribe u zimi ponekad potopljenim vinogradima vrgoračkoga kraja. Nakon što se obere grožđe, izliju se rijeke pa ribari zamijene vinogradare i “beru” ugore, gobice i plotice.

A i iz podruma u Svetoj Nedilji na Hvaru gledaju se ribe. Pod površinom mora je, ispod restorana, ima velik prozor i vinom koje u njemu odležava može se nazdraviti kojem šparu, knezu, arbunu… Plavac mali crni najznačajnija je dalmatinska sorta, autohtona, kao i deseci drugih. Gotovo da svaki škoj ima neku svoju sortu. Od bijelih svakako treba istaknuti pošip, grk, malvasiju dubrovačku, maraštinu, vugavu, zlataricu, kujundžušu, a među tamnima babić, crljenak ili tribidrag, lasinu, plavinu ili plavku, trnjak pa i vranac… Isplati se potražiti i bijeli plavac. Taj prirodni mutant zove se plavac mali sivi, a postoji i crni pošip koji s bijelim dijeli samo dio naziva. Zimi u Dalmaciji valja računati da se nećete moći vratiti kući, s otoka zbog valova, a s kopna zbog vjetra. No to i ne mora biti loše. Ljude dobre volje kao goste će u svakom dalmatinskom mjestu uvijek rado primiti.