Početna
Vinariji Braća Plančić s Hvara nova mlada 'gazdarica' vraća stari sjaj
Cijelo stoljeće, pa i godinu više, obitelj Plančić iz mjesta Vrbanj na Hvaru bavi se uzgojem loze i proizvodnjom vina. Kate Plančić posadila je prve trsove 1919., a njezina praunuka Magdalena 2015. s ocem Antunom pokrenula novu eru obiteljskog posla nakon nekoliko iznimno teških godina.
[caption id="attachment_1014" align="alignnone" width="297"]
Antun Plančić s kćeri Magdalenom[/caption]
Plančići su pioniri hrvatskog privatog vinarstva. Na međunarodnom ocjenjivanju u Novom Sadu osvojili su zlatnu i srebrnu medalju 1986. godine, u doba kad privatnicima nije bilo lako puniti vino u butelje i prodavati ih pod svojom etiketom. Nakon toga počeli su živjeti isključivo od vina i do 2013. stvorili malo carstvo s 30 hektara vinograda u punom rodu te planom za sadnju još 242 hektara na zemljištu koje su uzeli u koncesiju. Bili su pri vrhu, no tresnuli na dno. Podigli su velike i ne baš povoljne kredite koje nakon nekog vremena više nisu mogli vraćati pa su vinarija, vinogradi i zemljište planirano za sadnju pali u ruke investicijskog fonda i obitelj je gotovo preko noći ostala bez prihoda. Štoviše, dobili su i otkaz u tvrtki koju su osnovali.
- Bilo je tjedana kad smo u hladnjaku imali samo margarin – prisjeća se Antun Plančić vremena kad su morali s Hvara preseliti u Split jer na svom otoku nisu imali gdje ni spavati.
[caption id="attachment_1018" align="alignnone" width="300"]
Trebali su 400.000 čepova po berbi, sad će 75.000[/caption]
Na Hvar se vratio s kćeri Magdalenom. Supruga Mirjana zaposlila se u Splitu i ostala tamo s mlađom kćeri Annet, a Antun je s braćom Marijom i Jerkijem Magdalenu učio vinogradarstvu i vinarstvu. Nakon što su se vjerovnici namirili, ostalo im je sedam hektara vinograda i prilika da se vrate u vinski svijet s malo izmijenjenom filozofijom.
- Prije smo radili oko 300.000 litara vina, sad je plan 75.000 butelja. Punit ćemo između dvije i dvanaest tisuća boca svakog našeg vina i prodavati ih isključivo u hotelima, restoranima i kafićima. Posadili smo po pola hektara pošipa i vugave, još ćemo na tri hektara izvorne hvarske sorte parč i bogdanušu. I to će biti to – priča Antun.
Bogdanušom su pobijedili u Novom Sadu prije 34 godine, što se može smatrati početkom moderne ere obiteljskog života s vinom i od njega, a ta je sorta i svojevrsni temeljac za „gradnju“ nove. Imaju čistu bogdanušu i dva vina u kojima dominira.
[caption id="attachment_1016" align="alignnone" width="240"]
Bogdanuša, Darnekuša, Ager, Pharos...[/caption]
Prvo nosi ime sorte i u debeljuškastoj je, burgundijskoj boci po čemu se prepoznaje bazna linija Vina Plančić. Ugodno i nježno miriše, a okusom je skladna i osvježavajuća. Ovisno o godini ima između 12 i 13 posto alkohola te izenanujuće visokih 5,5 do 6,5 grama kiselina po litri što je gotovo savršen omjer.
- S prodajom vina od bogdanuše ne treba žuriti. Najbolja je u kolovozu ili rujnu u godini nakon berbe. Tad se pojavljuje miris kamilice i vino je na vrhu – savjetuje Antun Plančić koji tu sortu u vinima premium linije Ager i Ager Reserva miješa s 15 do 20 posto takođe autohtonog parča. Ager je, dodaje, lokalni naziv za poljoprivrednu česticu od 19.000 četvornih metara ograđenu suhozidom. Vino Ager macerirano je dan, a Ager Reserva dan i pol, prvo prije punjenja u bocu odležava najmanje godinu, a drugo godinu i pol.
Bijelim vinima krijepili smo se po završetku ovogodišnje berbe u vinogradu njihova kooperanta Jovanina Plenkovića. Ovaj vitalni i vispreni 90-ogodišnjak najstariji je stric predsjednika hrvatske Vlade.
[caption id="attachment_1013" align="alignnone" width="300"]
Jovanino Plenković stric je hrvatskog premijera[/caption]
- Čudo od čovjeka. Mladić. Svake godine ima pet tona grožđa, a brine i o sto maslina te nekoliko apartmana – divi se Plančić čovjeku burnog života koji je morao otići u Ameriku kako bi obitelj imala novca za školovanje tri mlađa sina, pa i premijerova oca. U Jovaninovu smo društvu uživali u Bogdanuši 2019. uz slane inćune s motarom i maslinama, a u Ageru 2018. i Reservi 2016. uz izvrsnu gregadu koju je od škarpine, orade, kovača i pagara skuhao Jurica Tomičić iz hvarskog restorana Kod kapetana. Potom su stigli dojmljivi crnjaci.
To drugo poluvrijeme počelo je „polucrnim“ vinom od plavca malog. Pharos opol ga zovu, a nastaje otakanjem dijela mošta nakon tri dana maceracije, prije nego što se počne raspadati kožica grožđanih bobica pa mu boja ostaje ružičasta.
– Posluži li se hladan, osjeća se da je to rosé, a na 18 stupnjeva odaje dojam kako je riječ o crnom vinu – objasnio je Antun.
Prvo „pravo“ crno vino bila je Darnekuša 2017. Iako je u burgundijskoj boci, dakle spada u baznu liniju, vino je zrelo, a istovremeno iznimno lagano za piti. Vinograd u kojem raste ova, treba li reći još jedna sorta koje ima samo na Hvaru, je na visoravni ispod najvišeg hvarskog vrha Svetog Nikole, 580 metara iznad mora.
[caption id="attachment_1015" align="alignnone" width="300"]
Vinograd je 580 metara iznad mora, a vino uz more[/caption]
Klima je gotovo kontinentalna što vitkom vinu tipa crnog pinota daje nježnu voćnost, osjete se u njemu višnja i bijela trešnja, te svježinu. Vrijeme mu je, pak osiguralo finu pikantnost ponajviše izraženu zelenim paprom.
Slijedili su bazni, ali poprilično kompleksan Plavac mali 2017. finih sortnih aroma i mekanog te skladnog okusa koji je odležao 16 mjeseci dijelom u hrastovim bačvama, dijelom u inoksu, pa dojmljiv i još mlad plavac Pharos Reserva 2015. za koji se može reći da je djelomično ukroćen ili kontrolirano divlji. Za kraj je ostao veliki Pharos Grand Cru 2012., mješavina plavca malog i darnekuše s terasa na položaju Dubje u središnjem dijelu Hvara. Prinos je iznimno malen, samo 300 grama grožđa daje svaki trs, a odležao je dvije godine u bačvicama od 225 litara i još godinu u većima prije punjenja u posebnu bocu, tešku kilogram. Ima 16,2 posto alkohola i gust je, kao da ga treba zagristi, zbog 33 grama suhog ekstrakta.
Antun Plančić bio je sretan zato što je završila dobra berba, ali još i sretniji zbog vjenčanja kćeri Magdalene nekoliko dana kasnije. Pripremala se i na žalost nije bila s nama pa smo morali najaviti skori novi posjet kako bismo upoznali i „gazdaricu“.
Antun Plančić s kćeri Magdalenom[/caption]
Plančići su pioniri hrvatskog privatog vinarstva. Na međunarodnom ocjenjivanju u Novom Sadu osvojili su zlatnu i srebrnu medalju 1986. godine, u doba kad privatnicima nije bilo lako puniti vino u butelje i prodavati ih pod svojom etiketom. Nakon toga počeli su živjeti isključivo od vina i do 2013. stvorili malo carstvo s 30 hektara vinograda u punom rodu te planom za sadnju još 242 hektara na zemljištu koje su uzeli u koncesiju. Bili su pri vrhu, no tresnuli na dno. Podigli su velike i ne baš povoljne kredite koje nakon nekog vremena više nisu mogli vraćati pa su vinarija, vinogradi i zemljište planirano za sadnju pali u ruke investicijskog fonda i obitelj je gotovo preko noći ostala bez prihoda. Štoviše, dobili su i otkaz u tvrtki koju su osnovali.
- Bilo je tjedana kad smo u hladnjaku imali samo margarin – prisjeća se Antun Plančić vremena kad su morali s Hvara preseliti u Split jer na svom otoku nisu imali gdje ni spavati.
[caption id="attachment_1018" align="alignnone" width="300"] Trebali su 400.000 čepova po berbi, sad će 75.000[/caption]
Na Hvar se vratio s kćeri Magdalenom. Supruga Mirjana zaposlila se u Splitu i ostala tamo s mlađom kćeri Annet, a Antun je s braćom Marijom i Jerkijem Magdalenu učio vinogradarstvu i vinarstvu. Nakon što su se vjerovnici namirili, ostalo im je sedam hektara vinograda i prilika da se vrate u vinski svijet s malo izmijenjenom filozofijom.
- Prije smo radili oko 300.000 litara vina, sad je plan 75.000 butelja. Punit ćemo između dvije i dvanaest tisuća boca svakog našeg vina i prodavati ih isključivo u hotelima, restoranima i kafićima. Posadili smo po pola hektara pošipa i vugave, još ćemo na tri hektara izvorne hvarske sorte parč i bogdanušu. I to će biti to – priča Antun.
Bogdanušom su pobijedili u Novom Sadu prije 34 godine, što se može smatrati početkom moderne ere obiteljskog života s vinom i od njega, a ta je sorta i svojevrsni temeljac za „gradnju“ nove. Imaju čistu bogdanušu i dva vina u kojima dominira.
[caption id="attachment_1016" align="alignnone" width="240"] Bogdanuša, Darnekuša, Ager, Pharos...[/caption]
Prvo nosi ime sorte i u debeljuškastoj je, burgundijskoj boci po čemu se prepoznaje bazna linija Vina Plančić. Ugodno i nježno miriše, a okusom je skladna i osvježavajuća. Ovisno o godini ima između 12 i 13 posto alkohola te izenanujuće visokih 5,5 do 6,5 grama kiselina po litri što je gotovo savršen omjer.
- S prodajom vina od bogdanuše ne treba žuriti. Najbolja je u kolovozu ili rujnu u godini nakon berbe. Tad se pojavljuje miris kamilice i vino je na vrhu – savjetuje Antun Plančić koji tu sortu u vinima premium linije Ager i Ager Reserva miješa s 15 do 20 posto takođe autohtonog parča. Ager je, dodaje, lokalni naziv za poljoprivrednu česticu od 19.000 četvornih metara ograđenu suhozidom. Vino Ager macerirano je dan, a Ager Reserva dan i pol, prvo prije punjenja u bocu odležava najmanje godinu, a drugo godinu i pol.
Bijelim vinima krijepili smo se po završetku ovogodišnje berbe u vinogradu njihova kooperanta Jovanina Plenkovića. Ovaj vitalni i vispreni 90-ogodišnjak najstariji je stric predsjednika hrvatske Vlade.
[caption id="attachment_1013" align="alignnone" width="300"] Jovanino Plenković stric je hrvatskog premijera[/caption]
- Čudo od čovjeka. Mladić. Svake godine ima pet tona grožđa, a brine i o sto maslina te nekoliko apartmana – divi se Plančić čovjeku burnog života koji je morao otići u Ameriku kako bi obitelj imala novca za školovanje tri mlađa sina, pa i premijerova oca. U Jovaninovu smo društvu uživali u Bogdanuši 2019. uz slane inćune s motarom i maslinama, a u Ageru 2018. i Reservi 2016. uz izvrsnu gregadu koju je od škarpine, orade, kovača i pagara skuhao Jurica Tomičić iz hvarskog restorana Kod kapetana. Potom su stigli dojmljivi crnjaci.
To drugo poluvrijeme počelo je „polucrnim“ vinom od plavca malog. Pharos opol ga zovu, a nastaje otakanjem dijela mošta nakon tri dana maceracije, prije nego što se počne raspadati kožica grožđanih bobica pa mu boja ostaje ružičasta.
– Posluži li se hladan, osjeća se da je to rosé, a na 18 stupnjeva odaje dojam kako je riječ o crnom vinu – objasnio je Antun.
Prvo „pravo“ crno vino bila je Darnekuša 2017. Iako je u burgundijskoj boci, dakle spada u baznu liniju, vino je zrelo, a istovremeno iznimno lagano za piti. Vinograd u kojem raste ova, treba li reći još jedna sorta koje ima samo na Hvaru, je na visoravni ispod najvišeg hvarskog vrha Svetog Nikole, 580 metara iznad mora.
[caption id="attachment_1015" align="alignnone" width="300"] Vinograd je 580 metara iznad mora, a vino uz more[/caption]
Klima je gotovo kontinentalna što vitkom vinu tipa crnog pinota daje nježnu voćnost, osjete se u njemu višnja i bijela trešnja, te svježinu. Vrijeme mu je, pak osiguralo finu pikantnost ponajviše izraženu zelenim paprom.
Slijedili su bazni, ali poprilično kompleksan Plavac mali 2017. finih sortnih aroma i mekanog te skladnog okusa koji je odležao 16 mjeseci dijelom u hrastovim bačvama, dijelom u inoksu, pa dojmljiv i još mlad plavac Pharos Reserva 2015. za koji se može reći da je djelomično ukroćen ili kontrolirano divlji. Za kraj je ostao veliki Pharos Grand Cru 2012., mješavina plavca malog i darnekuše s terasa na položaju Dubje u središnjem dijelu Hvara. Prinos je iznimno malen, samo 300 grama grožđa daje svaki trs, a odležao je dvije godine u bačvicama od 225 litara i još godinu u većima prije punjenja u posebnu bocu, tešku kilogram. Ima 16,2 posto alkohola i gust je, kao da ga treba zagristi, zbog 33 grama suhog ekstrakta.
Antun Plančić bio je sretan zato što je završila dobra berba, ali još i sretniji zbog vjenčanja kćeri Magdalene nekoliko dana kasnije. Pripremala se i na žalost nije bila s nama pa smo morali najaviti skori novi posjet kako bismo upoznali i „gazdaricu“. 08.04.2025.