Hemingwey je imao Starca i more, malo je ljudi kojima se taj roman nije dopao, a otac Marinko Markota te sinovi Marko i Franjo iz Pleternice diče se Starcem i Klikunom. Malo je ljudi koji su u posljednje vrijeme probali vina s ta dva vinogradarska položaja, a nisu im se dopala. Obiteljska vinarija donedavno je vina uglavnom prodavala godinu za godinu, a lani su ih počeli malo dulje njegovati u podrumu i boci. Tako je i kušanje počelo Graševinom Starac 2021. Upravo izazi na tržište, najavili su Marinko i Franjo odlično svježe vino s 13 posto alkohola i 5,8 grama kiselina po litri, punijeg okusa i izražene mineralnosti koje bi se lako moglo “podvaliti” i pod berbu 2022.
Starac je položaj čiji je vrh na 345 metara nadmorske visine, a tamo je i posebna atrakcija – bačva iz 1957. godine i Marinkova vršnjakinja. Kupili su je u Novigradu istarskom, bila je teška sedam tona pa su je rastavili, dovezli na Starac i ponovno sastavili. Zapremnina joj je 48.620 litara. Ubacili su u nju peć i dimnjak pa u njoj mogu i zimi prihvatiti 16 gostiju.
Imaju i pola hektara sivog pinota. Teško se prodaje, kažu, pa će ga ubuduće vjerojatno kupažirati s drugim vinima. Sa Chardonnayom 2020. ne bi trebalo biti problema. Vino je bilo na finom talogu dva tjedna uz povremeno miješanje pa je odležalo godinu i pol u inoksu. U čaši su se lijepo ispreplele voćne arome sorte s kvapčanima, a okus je pun, zreo, ali i dalje poprilično svjež. Položaj Klikun isto je visok kao Starac, ali ima ljepšu priču i to povezanu s regijom Champagneom.
Na putu za Rusiju tu je zastala Barbe Nicole Clicquot-Ponsardin, udovica koja je 1805. preuzela upravljanje glasovitom šampanjerom Veuve-Clicquot nakon smrti supruga Francoisa. Poučila je tadašnje pleterničke vinare da je dobro miješati sorte, a oni su poslije svoja takva vina prema njoj nazvali klikun. Nisu baš znali pravilno izgovoriti i napisati Clicquot. Tu smo priču čuli u vinariji Veuve-Clicquot, a Marinko Markota nadopunio ju je detaljem kako su se udovici, na francuskom je to “veuve”, dopale ovdašnje hrastove šume pa je poslije i drvo za bačve uvozila iz Pleternice. A i Marinko je od stabala s Klikuna, posječenih radi sadnje vinograda, napravio stolove i stolice za kušaonicu u Pleternici. Drži se i savjeta slavne udove pa radi dva Klikuna: bijeli od graševine, rizlinga, bijelog pinota i dišeće ranine, a crveni od portugisca, crnog pinota, frankovke i cabernet sauvignona. A kušali smo i odlično mononosortno crno vino, zreli, a okusom lagani Merlot 2017. Ići će, kaže Marinko, u kupažu s cabernet sauvignonom s Klikuna iste berbe u omjeru pola-pola. Oba imaju 14,5 posto alkohola, a vino zove 36/1 prema katastarskoj čestici na kojoj grožđe raste. Kombinaciju istih sorata radi i kao ružičasto vino s 11 grama neprovrela šećera.
Novosti su i mlado bijelo vino od graševine te crna mješavina iz 2018. s pamtljivim etiketama kojima dominiraju crne svinje. Posveta je to, objašnjava, ovim pametnim i snažnim životinjama zbog kojih je morao napraviti ogradu dugu dva i pol kilometra. Privuku ih mirisi aromatičnih sorata pa pojedu i bobice drugih. Šteta je tolika da je ograda jeftinija, smije se Marinko koji priče o vinu često obogaćuje stihovima dragih mu pjesnika pa je nazdravljajući merlotom iz bačve spomenuo “još jedan crni pijani dan” Miroslava Antića, dodao riječi Luke Paljetka “nek vino pjeva, nek loza plače”, a završio lijepom dosjetkom kako je vino “ludo za lude, a mudro za mudre”.