Vinska odvjetnica navodi 10 lekcija o vinu koje su vrijedile u starom Rimu

Dr. sc. Ines Matić Matešković na riječkom Pravnom fakultetu predaje Rimsko pravo, a nama će u slobodno vrijeme kao sommelierka predavati i vinsko pravo i krivo. Krivo je, svakako, bilo to što su zakonodavci staroga Rima branili ženama da piju vina

Bila je to 2016. godina, a ja sam, kao jedna od nekolicine polaznika tečaja prve razine Hrvatskog sommelier kluba i stršala u toj homogenoj grupi. Nisam imala veze s barom, restoranom ili bilo kojim drugim poslom koji bi logički objasnio zašto s njima.

Štoviše, kad sam spomenula kako radim na Katedri za rimsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, petnaestak začuđenih ljudi gledalo me ne izgovarajući pitanje koje sam im čitala iz očiju: Kakve veze rimsko pravo ima s vinima i sommelierstvom?

Michelangelo Buonarroti (1475.-1564.) pretvorio je boga vina u košarkaša. Isklesao ga je visokog 203 centimetra

Kako to neizgovoreno, a kasnije vrlo često opetovano pitanje ne bi ostalo bez odgovora, prvu kolumnu vinske odvjetnice portala vinskiklub.hr započet ću pojašnjenjem veze rimskog prava i vina.

Teško nam je danas shvatiti značaj vina u tadašnjem rimskom društvu. Povijesni izvori govore to da je prosječni odrasli rimski građanin pio dva sekstarija vina na dan. Nema to veze sa seksom: riječ je o manje od 400 litara ispijenog vina na godinu.

Neusporedivo je to s današnjim navikama, ali na našu štetu. Prosječni je Talijan tijekom 2021. popio 43 litre vina, odnosno 9,3 puta manje nego stari Rimljanin, a Italija je trenutačno druga u svijetu po konzumaciji vina po glavi stanovnika.

Michelangelo Merisi da Caravaggio (1571.-1610.) Bacchusu je ‘dao’ lice slikara Marija Monnittija s kojim je živio

Unatoč drastičnom smanjenju konzumacije, svakome tko je posjetio Italiju jasno je da rimska vinska kultura među Talijanima i danas živi, a mi im na tome opravdano zavidimo. Kako bih dio te vinske kulture učinila i dijelom opće, odabrala sam 10 kratkih lekcija o vinu iz antičkoga Rima.

1. Rimljani su štovali Bacchusa – boga vina i plodnosti.

2. Preteča današnjih sommeliera bio je rimski Rex Bibendi, što znači kralj pića. On je  definirao omjere u kojima se vino miješa s vodom i pazio da nitko ne ostane bez vina u čaši.

3. Antički grad Pompeji bio je jedno od najvažnijih vinskih središta rimskog svijeta, a u njegovim ostacima i dan danas postoji vinograd zasađen sortom lacrime di Gesù, odnoso Isusovim suzama.

U vinu je istina prvi je dio izreke koja se nastavlja riječima ‘in aqua sanitas’, što neki prevode kao ‘u vodi je zdravlje’

4. In vino veritas, ili u vinu je istina, rekao je Plinije Stariji 79. godine naše ere. Bio je pisac i vinski kritičar koji je opisao brojna vina. Malo je poznato da ova izreka u cijelosti glasi “in vino veritas, in aqua sanitas” pa ne treba zaboraviti uz čašu vina popiti i pokoju čašu vode.

5. Rimljani su u javnom interesu štitili vinogradarstvo od konkurencije iz provincija.

6. Rimski pravnici vodili su računa o geografskom podrijetlu vina. Tako su postavili temelje zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla koju koristimo danas, a upravo je i predmetom brojnih rasprava na europskoj razini, uključujući i aktualnu s talijanskim pokušajem da zbog zaštite njihova prosecca nama zabrane korištenje naziva prošek.

7. Rimljanima je vino iz poznatih vinogorja vrijedilo otprilike četiri puta više od običnog vina, i dvostruko više od ostalog kvalitetnog vina.

Pompeji su do erupcije Vezuva 79. godine naše ere bili važno vinsko središte carstva. I danas su tamo vinogradi

8. Nekadašnji su Rimljani više puta pokušavali osvojiti današnju Istru, no vojnici bi se uvijek napili zato što su Histri za sobom ostavljali prazne kuće pune vina.

9. Dioklecijanov Edikt o cijenama imao je posebno poglavlje posvećeno vinu kojim se
pokušavalo zaustaviti inflaciju određivanjem maksimalnih cijena vina za cijelo Rimsko Carstvo.

10. Ženama je u antičkom Rimu bilo zabranjeno piti vino, štoviše, muškarac koji je našao svoju ženu da pije, imao je pravo razvesti se od nje.

Iako su Rimljani postavili temelje vinskoj i pravnoj kulturi, neka pravila, na sreću, nisu
preživjela do danas, pri čemu prvenstveno mislim na ovo posljednje.