Pet je fraza koja u vinskim društvima treba izbjegavati. Najmanje pet. Ne zbog onih koji će ih čuti, nego zbog onoga tko ih izriče. Besmislene su to riječi koje ne iskazuju stav, nego pokazuju kako stava nema.
1. Pijem samo…
Ako nije riječ o medicinskim razlozima, što god da bude u nakon ovih riječi zazvučat će glupo. Na tisućama mirkolokacija širom svijeta uzgaja se oko 1400 sorata vinove loze i pitanje je zašto bi se netko ograničio na maleni dio toga. Odnosno, reći pijem samo… je gotovo isto kao doći u Galeriju Ufici i reći “gledam samo Rođenje Venere”. A sa zida susjedne prostorije sluša te Bacchus Michelangela Merisija, poznatijeg kao Caravaggio.
2. Ne izgovara se tako, nego…
Već i spomen broja sorti ukazuje na to da ih nitko ne zna nabrojati. Ne zna nitko ni pravilno izgovoriti baš svaki goruli mtsvane, kakhuri mtsvane, xinomavro ili alvarelhão ceitão. Zašto bi i trebao znati? Važnije je da društvo razumije o čemu se priča nego da se prepozna svaki suglasnik ili samoglasnik. Uostalom, je li ispravno napisati syrah ili shiraz?
3. Slatka vina su samo za…
Bez obzira na to što se vina dijele po izgledu, podrijetlu, karakteru, nizu drugih osobina pa i slatkoći, jedina ispravna podjela je na dobra i ona koja to nisu. Tako reći da su slatka vina za žene, ili za one koji tek ulaze u vinski svijet znači da se “znalac” koji to tvrdi odrekao nekih od najboljih vina na svijetu. Bolje mu je da prijeđe na kole.
4. Ne pijem vina s navojnim čepom
Nemoj! Odrekao si se 30 posto svih svjetskih vina u bocama koje su zatvorene navojnim čepom. Ili 70 posto australskih vina te 95 posto novozelandskih. Tvoj izbor koji pred drugima doista ne treba isticati.
5. Bijela vina nisu za odležavanje
Nisu? Vjerojatno zato “što nisu” butelja Rieslinga Egon Muller Scharzhofberger Trockenbeerenauslese iz 1959. stoji 35.082 eura. Ne 35 eura i 8,2 centa, nego tridesetpettisućaiosamdesetidva eura. Riesling je bijela sorta, a 1959. je bila prije 64 godine.
