Na svijetu je više od osam milijardi ljudi i svaki je poseban. Prema podacima Međunarodne organizacije za lozu i vinu, ove će se godine na svijetu proizvesti gotovo 25 milijardi litara vina. To znači da svaki stanovnik Zemlje svoje tri litre. Ili, statistički, četiri butelje, iako se sva vina ne buteljiraju. I svaka je butelja posebna.

No, u osnovi i ljudi i vina mogu se podijeliti na dvije vrste, svadljivce i veseljake. Svadljivci među ljudima su oni kojima je čaša poluprazna, a ne polupuna. Svadljivci su oni koji svakom gutljaju traže manu: ne raduje ih to što je vino odlično nego ih ljuti zato što je preskupo, ne mogu ga kupiti u susjedstvu, ima ružnu etiketu, bilo je bolje kad ga je posljednji puta pio…

Piju samo ‘svoje’ vino

Ponekad se moramo i s njima družiti, ali takve prilike svodimo na najmanju moguću mjeru. Svadljivci su i oni koji misle da o vinima, kao i o životu, sve znaju pa ne žele ni čuti tuđe dojmove, a kamoli poslušati ih. To su oni koji imaju “svoje” vino i druga ne žele ni kušati.

I vina mogu biti svadljiva. Takva su ona čije grožđe, figurativno, nije imalo dovoljno sunca dok je sazrijevalo, a sok dovoljno ljubavi prije nego što je postao vino. Bezobrazni bi ih jednom rječju opisali kao “nedojebena”, kako kažu i za nedorečene ljude, a svadljivci uglavnom jesu takvi.

Svadljiva vina grebu grlo, grizu želudac, zamućuju um i jako su loše društvo. Ne mislim pritom na nedovršeno vino, pri kraju fermentacije ili odmah nakon nje, koje se i tijekom martinjskog obreda krštenja mošta opisuje kao naprasito i zločeste ćudi, koje nagoni ljude na svađu i kavgu, u želucu im se svađa i svakakva bogumrska djela radi.

Od vina se tijekom krštenja i traži da se okani takvih djela te da počne razigravati srca, krijepiti tijelo, veseliti društva i tješiti žalosne. I tek kad kum to obeća, mošt postane pravo vino, veseljak koji život čini ljepšim.

I vina se znaju ‘smijati’

Veseli ljudi uvijek se smiju, pa ne trebaju reći dobar dan da bismo shvatili kako doista žele da nam bude ljepše nego što je. Njihov je smijeh zarazan pa ćemo se smijati i mi. I vesela vina se smiju. To su ona čiji gutljaj izaziva da se “cmokne” usnama. Nakon njega je toplo pri srcu i bistro u glavi. Veselo vino je poput života. Slatko, gorko, kiselo i slano istovremeno.

To su četiri strane svijeta i, ma koliko se gorkoća ili kiselost mogu činiti neželjenima, bez bilo koje od njih vino ne bi bilo dobro. Barem ne sasvim dobro. Bilo bi to kao da nema istoka s kojeg nam stiže Sunce i daje snagu za rad, zapada na koji odlazi kako bi nam pružilo priliku za odmor, juga koji šalje toplu kišu ili sjevera s kojeg hladni vjetrovi vedre nebo.

Slatko, gorko, kiselo i slano

Zato se veselimo jutru i sutonu. Zato nam gusta slatkoća daje energiju, a britka gorkoća kao da je reže na manje manje dijelove. Svaki gutljaj će lakše kliznuti niz grlo, ali onaj tko pije će sveukupno dulje uživati. Kiselost daje život vinu, kao kiša prirodi, a slanost, koju loza korijenom crpi iz dubina, pazi da te vinske kiše ne bude previše i da se ne pretvori u bujicu.

Bez pravog omjera svih okusa nema u vinu harmonije, a u čovjeku veselja: nitko se neće znati radovati slatkim trenucima, ako nije upoznao kisele ili gorke, pa i slane. Veselo vino podjednako lako prepoznat će oni koji ulaze u svijet vina i oni koji njime dugo putuju.

Što se više uči o vinu, čini se da se o njemu manje zna, pa u stvari svi stoje na obali oceana i, poput Kolumba, znaju kojim će putem krenuti, ali samo misle da znaju i kuda će stići. Za kraj, sve koji čekaju ukrcaj na taj brod podsjećam na stare vinske zapovijedi za vesele ljude i vesela vina:

1. U zimi se pije da se tijelo ugrije, a u ljeti da se tijelo rashladi.
2. Za sumornog vremena pije se da se život razvedri.
3. Za lijepog vremena pije se jer je čovjek sam po sebi dobro raspoložen.
4. Kad se teško radi, pije se da čovjek dobije snage.
5. Kad nema posla, pije se da se prikrati vrijeme.
6. U žalosti i ljutini pije se da se ta raspoloženja ublaže, a u radosti da se više proveseli.
7. U žeđi pije se da se žeđ ugasi.
8. U gladi pije se da se glad utiša.
9. Poslije dobrog jela pije se da se jelo lakše probavi.
10. A kako treba piti? Uvijek s pameću, trijezno i ne prekomjerno.

Pa, dobro more i u zdravlje!