Epohalno je djelo “Zelena knjiga: hrvatske izvorne sorte vinove loze” unatoč protupravopisnom i besmislenom pisanju naziva sorata velikim početnim slovima. Pa i unatoč rijetkima razumljivom neuvrštavanju graševine u izvorne sorte te spominjanje frankovke samo kao sinonima za borgonju.

Epohalna je ova Zelena knjiga zato što samo kazalo izvornih hrvatskih sorata ima devet stranica, a nazivi su ispisani vrlo sitnim slovima. Navedeno je 125 sorata, a u međuvremenu smo otkrili još nekoliko. I nema nijedne koji počinje slovima “a”, “ć”, “dž”, “e” i nj.

Evo, stoga, 25 sorata čiji nazivi počinju ostalim slovima naše abecede. Zabavite se, upoznajte dio bogatstva hrvatskog jezika i potražite neko vino od sorata neobičnih naziva pa – uživajte!

b

BUMBA je drugi naziv za mednu, sortu koja je dugo bila prisutna samo u uzgoju u pojedinim starim vinogradima na području Vrgorca, Pelješca i Dubrovnika. Danas je pomalo revitaliziraju vrgorački vinari, ponajprije Vina Pilač

c

CAGNINA je ženstveni naziv na talijanskom jeziku “muške” istarske sorte teran. Iz 14. stoljeća datiraju prvi pisani tragovi teranu, a prije filoksere bio je u Istri posađen na više od 30.000 hektara. To je dvostruko veća površina nego što cijela Hrvatska ima danas vinograda.

č

ČARAPAR je debit ili puljižanac. Debit može biti izvedenica talijanske riječi dèbito, odnosno dug koji se mogao vraćati od obilatog roda sorte. a i novac se nekad držao u čarapama. Puljižanac, pak, upućuje na talijansku regiju Puglia ili Apulija, ali i na mjesto Puljane pokraj Promine u Šibensko-kninskoj županiji.

d

DOBROGOSTINA je sinonim za sortu trbljan ili kuč. Uzgajaju je u dalmatinskom priobalju i na otocima, ponajviše na Visu i Hvaru. Nema veze s talijanskom sortom trebbiano toscano. Može dati jako puno grožđa, ali tadje vino loše. U posljednje joj se vrijeme vinari ozbiljnije posvećuju pa ima i vina koja su dobra za goste.

đ

ĐURĐEVINA je jedan od brojnih naziva maraštine, iznimne dalmatinske bijele sorte koja lako daje vina svih stilova, od pjenušavih do desertnih. Ponajbolja stižu iz zadarskog i šibenskog zaleđa. Na Korčuli i Pelješcu zovu je rukatac, a spada u veliku mediteransku obitelj malvazija. Talijani je zovu malvasia lunga i malvasia del Chianti.

f

FILIPIĆ je još jedan naziv za sortu kuč (vidi pod “d” kao dobrogoština)

g

GELBER MOSSLER njemački je naziv za moslavac, sortu koju su Moslavcima “preoteli” Međimurci i napravili divnu vinsku priču o Pušipelu. Gelber znači “žući”, odnosno izraženije žut, a zbog riječi mossler Nijemci su svojatali sortu tvrdeći kako označava rijeku Mosel uz koju su divni i nevjerojatno strmi vinogradi rizlinga. Moslavac inače širom Europe zovu i šipon, furmint, tokayer, pošipon, zapfner, luttenberger, maljak, malnik, mainak, krhkopetec…

h

HEUNISCH WEISSER ima najveći utjecaj na razvoj sortimenta srednje i zapadne Europe, pa i cijeloga svijeta: roditelj je najmanje 81 sorte među kojima su chardonnay, moslavac, frankovka, a potomak joj je i rajnski rizling. Stari su trs pronašli pokraj rodne kuće Ljudevita Gaja u Krapini pa je držimo našom. Zbog brojnih potomaka neslužbeno nazivamo Zagorski Kazanova, a službeno belina starohrvatska ili belina bijela velika.

i

IMBRINA je lokalni naziv za kraljevinu, staru sortu Zelinskog Prigorja ponajprije, a i gotovo cijele Bregovite Hrvatske. Još je polovinom 19. stoljeća bila među najpopularnijima. Tri su tipa kraljevine: mirisava ili pikasta najkvalitetnija je, ali najmanje rodi, crvena je srednje rodnosti i kakvoće, a zelena rodi najviše, no vina i nisu baš nešto.

j

JAJA KOKOTA sorta je koju su uzgajali kao zobaticu i za sušenje u Turskoj, Maroku i Italiji, odakle je odakle vjerojatno prije stotinjak ili više godina stigla u Dalmaciju. Ovaj je naziv dobila zbog izduženog oblika bobice koja nalikuje pijetlovim testisima, a službeni je krivaja crvena.

k

KOZJE SISE sorta je koju zovu i kozji cec te kozjak bijeli. Prije filoksere bila je rasprostranjena cijelom Europom. Kod nas je danas ima samo u miješanim nasadima na Plešivici i u Hrvatskom zagorju. Roditelj je 15 sorata koje su uglavnom nastale na području istočne Europe, a u Hrvatskoj belini hižakovo. Daje vina osrednje kakvoće i više je cijene kao zobaticu.

l

LEMBERGER je frankovka, koju autori Zelene knjige spominju samo kao sortu s istim genotipom kao borgonja. Dok je borgonja u Istri u zapećku, frankovka je dala nekoliko gotovo genijalnih vina u Slavoniji i Podunavlju, ravnih najboljima koja stižu uglavnom iz autrijskog Burgenlanda.

lj

LJUTAC ili ljutun kaštelanska je sorta koja nije ljuta ni ljutita nego kisela pa su je nekad sadili da bi osvježila vina od ninčuše, a danas od plavca malog i babice. Ujedno omogućuje i lakše čuvanje vina od tih puno poznatijihj sorata.

m

MARASKIN ili maraškin nije sorta višnje, nego su to drugi nazivi na maraštinu ili rukatac. Vidi pod “đ”.

n

NINČEVAC je “muški” oblik naziva ninčuše, crne sorte iz okolice Splita i Sinja čija je glavna uloga bila pojačati boju vinima. U 20. stoljeću stalno su se smanjivale površine na kojima je rasla, a posljednjih se godina sve više vinara “igra” s ninčušom i vina su sve bolja.

o

OSUKAČ, ovinek slatki i ovnek žuti neki su od naziva za škrlet, moslavačku sortu koja posljednjih godina doživljava renesansu. Više od stoljeća od nje su radili vina koja treba što prije popiti, a danas imamo fine pjenušce, lijepa svježa vina, dobra odležana pa i sve bolja jantarna.

p

PLAVAC može biti crveni, krčki, kupusar, kadarunac, mali sivi, runjavac, veli i veliki, a samo je jedan plavac mali crni, najznačajnija hrvatska crna sorta. Ima on i svoj klon plavac mali sivi, koji je prirodnom mutacijom izgubio boju, a neki pelješki vinari već su i od njega napravili jako fina vina. Postoji čak i plavec žuti. Ta sorta sjeverozapadne Hrvatske te Slovenije i Austrije odlična je za pjenušce, a dobri vinari od nje rade i dojmljiva mirna vina.

r

RUŽA je cvijet koji se u kontinentačnoj hrvatskoj sadi na početku redova vinove loze zato što se na njoj prvo pojavljuju naznake bolesti. No ruža je i jedan od naziva lasine. Tu prekrasnu sortu stručnjaci smatraju atohtonom na širem drniškom području, ali najbolja nam je vina dosad dala u Plastovu pokraj Skradina. Zovu je još i vlasina, krapljenica, kutlarica, lasin,
pažanin, slast, šljiva i zlarinka.

s

SCHWEIFLER WEISS prvi je naziv pod kojim je 1876. opisana sorta ovčji rep. Schweif na njemačkom i znači rep. Sorta je gotovo nestala. Mogla je nakupiti dosta šećera i visoke kiseline što su preduvjeti za dobro vino. Možda postoje pojedini trsovi u nasadima Sjeverozapadne Hrvatske.

š

ŠOLTANSKI PLAVAC je dobričić, sorta koja je s crljenkom, kratošijom, zinfandelom ili primitivom u najbližem srodstvu s plavcem malim crnim. Zovu ga i šoltanac, slatinjanac, slatinjac, dobrovoljac, okručanac, crljenak slatinski. Daje dosta gruba vina i lako je povjerovati da je s nježnim crljenkom roditelj plavca.

t

TVARDO GROZJE na Lošinju zovu sansigot ili sušćan, koji je autohtona sorta Suska. Iako je grožđe, očigledno, tvrdo, dosadašnje vinifikacije pokazuju kako daje relativno mekana pitka i užitna vina. Sorta je gotovo nestala, a spasio ju je vrbnički vinar i rasadničar Ivica Dobrinčić, zajedno s također sušćanskom (ć nije tipfeler, tako pišu u Primorju) trojišćinom. Ivica ju je rasadio, a prva vina napravile su vinarije braće Katunar, Antuna (Estate Winery Katunar) i Ivana (Kuća vina Ivan Katunar).

u

UGAVA je, uz nazive bugava i viškulja, sinonim za vugavu bijelu, autohtonu sortu otoka Visa. Vežu je s prvim spomenom vina naših krajeva u Agatharidovoj Gozbi učenjaka iz 2. stoljeća prije naše ere. Mnogi tvrde kako je sorta iznimnog potencijala, posebno za proizvodnju desertnih vina od prosušenoga grožđa, no dojam je da iznimno vino od nje još nismo kušali.

v

I mi konja za prosecco imamo: to je VERDIĆ, sorta koju u Primorju zovu i verbić, u Istri teran bijeli, a u Italiji serprima, glera te prosecco tondo i prosecco bianco. Doista je riječ o proseccu. Tako su je i Talijani zvali dok nisu naziv “predali” najprodavanijem vinskom brendu na svijetu, a sortu preimenovali u gleru. Verdića ima u Kastvu gdje je sastojak legendarne lokalne mješavine sorata poznate kao kastavska belica.

z

ZLOROD i praznobačva sinonimi su za blatinu, predivnu crnu sortu koja ima funkcionalno ženski cvijet pa se ne može sama oploditi. Zato u nasadima obično ima trnjka ili trnka. Hercegovački vinari od blatine posljednjih 15-ak godina od blatine rade senzacionalna vina. Kako lozi ne trebaju putovnice i mi je držimo autohtonom. Ima je oko Imotskog, Vrgorca i Metkovića, a nekad je rasla i na Pelješcu. Monosortnih vina u Hrvatskoj, čini se, još nema.

ž

ŽERJAVINU Zelena knjiga spominje kao homonim, odnosno krivi naziv za kraljevinu, ali to je i naš naziv austrijske sorte zierfandler. Nalikuje kombinacija slova na zinfandel (crljenak ili tribidrag), no žerjavina je bijela sorta. U Gumpoldskirchenu, austrijskoj regiji Therme, s rotgipflerom (zelencem) daje jako dobra vina koja su savršena pratnja pohanoj piletini s krumpir salatom. Kod nas žerjavinu kao monosortno vino radi Vlado Krauthaker. Radi Vlado i tri vina od zelenca, klasično bijelo, jantarno i desertno, ali nismo još kušali gumpoldskirchensku mješavinu iz Kutjeva.