U Podgradini, podno Velebita u koji se gleda sa strahopoštovanjem, na prostoru gdje se dodiruju Ravni kotari i Novigradsko more, nastaju autentična, teroarska vina vinarije Bora. Upravo bora kako ovdje mještani nazivaju buru oblikuje krajolik, utječe na svakodnevicu, ali i određuje „pravila“ u vinogradu i ostavlja svoj potpis na svakoj berbi. Naziv vinarije Bora nije odabran zbog zvučnosti, nego on podsjeća odakle vino dolazi i kakav karakter nosi.
Iza vinarije stoji obitelj Žuža, koja nije krenula stvarati vina zato što su u toj niši tražili egzistenciju, brzu zaradu ili što je to danas postalo moderno, nego iz čiste ljubavi prema vinu i rodnom kraju. Uspješno poslovanje izvan vinskog sektora omogućilo im je pristup proizvodnji vina bez ikakvih kompromisa, držeći se uvjerenja da se velika vina ne stvaraju u podrumu nego u vinogradu, da se u podrumu mora samo sačuvati ono što je priroda dala i da se ne može nadoknaditi ono što je u vinogradu propušteno.
Sjeverna Dalmacija posljednjih je godina doživjela svojevrsnu vinsku renesansu. Nekada su ljubitelji dalmatinskih vina najčešće putovali prema Pelješcu i otocima, dok je zadarsko zaleđe ostajalo izvan glavnih vinskih ruta. Danas se ta slika mijenja, a vinarija Bora postaje jedan od glavnih protagonista i generator uzleta zadarskog vinogorja koje polako, ali sigurno gradi ugled vrhunske vinske destinacije.
Sva vina nose čvrsti otisak teroara i vjerna su preslika klimatsko-pedoloških uvjeta u vinogradu. Hladnije ljetne noći, prozračni vinogradi s učestalim vjetrom uz puno sunca idealni su uvjeti za proizvodnju snažnih vina tipične mediteranske zrelosti koja odišu elegancijom. Upravo ta sinergija moći i elegancije, ravnoteža alkohola, ekstrakta i naglašene mineralne kiseline te ukupni sklad definiraju vina i čine ih posebnim.
Važno je naglasiti da vlasnici veliku pažnju posvećuje sortama koje su desetljećima bile zapostavljene poput plavine, maraštine i posebno svrdlovine za čiju je revitalizaciju najzaslužnija obitelj Žuža. Tu se je našlo mjesta i za vjerojatno najsjeverniji pošip, ali Bora nije zatvorila vrata ni međunarodnim sortama, kojima su pokazali kako isti terroir može govoriti različitim vinskim jezicima.
Posebno želim istaknuti izvrstan bijeli sauvignon kakav se vrlo rijetko može naći s južne strane Velebita, a zasađeni su još cabernet sauvignon, merlot, syrah i grenache. Iza svih vina osim obitelji Žuža stoji i njihova dugogodišnja enologinja koja iz berbe u berbu potvrđuje talent i istančan osjećaj za finesu koja čini razliku. Vinima pristupaju s poštovanjem, vodeći računa da se maksimalno istaknu teroarske specifičnosti i karakter pojedine sorte, pažljivo ga usmjeravajući uz minimalne intervencije.
Uz izvrsne morske specijalitete koje su pripremili domaćini Zdravko i Nada Žuža ubrzo je postalo jasno da je vino ovdje dio svakodnevice i razlog okupljanja obitelji i prijatelja. Možda upravo zato druženja u Bori nemaju strogu formu i unaprijed naučene prezentacijske formalnosti, nego prevladavaju priče koje spontano nastaju uz čašu vina.
Brojne međunarodne i domaće nagrade u kontinuitetu potvrđuju kvalitetu koju je prepoznala i naša vinska publika, pa vina Bora postaju sve cjenjenija i traženija na našem vinskom tržištu.
Druženje smo započeli kako i priliči pjenušcem Scura napravljenim klasičnom metodom u balnc de noir varijanti od plavine, syraha i granacha. Dvije godine je odležao na talogu, a definiraju ga fine arome bijelog voća i diskretnih pekarskih nota. Srednjeg je tijela i visoke svježine pa je iskoristiv kao aperitiv, ali i kao dobar pratitelj mnogim jelima poput sirove ribe, školjaka, manjih rakova i raznih salata od mekušaca. Dojam je da vrijeme radi za njega i da će svoj vrhunac dosegnuti za 4-6 mjeseci. Neobično je da se ovako svjež i precizan pjenušac može proizvesti u Dalmaciji i vjerujem da bi ga većina uvaženih kolega sommeliera na slijepom kušanju svrstali u neko od naših sjevernih vinogorja, što je apsolutno pohvalno za vinariju.
Zatim smo kušali novo vino u ponudi cuvée Bianco u blanc de noir formi vrlo zanimljivljive kompozicije. Merlot, granach i plavina su pažljivo umiješene, bez ikakvih naznaka tanina ili oporosti. Cuveé Bianco je bijelo vino kakvih u Dalmaciji nedostaje, izražene ali nenametljive aromatike, vitkog prema srednjem tijelu i visoke svježine. Pomalo atipično, ali vrlo zanimljivo. Dobra ideja i još bolja izvedba koja na najbolji mogući način pokazuje kako se može napraviti kvalitetno bijelo vino od crnog grožđa.
Sauvignon je posebna priča koja ruši sve predrasude jer doista je rijetkost da u Dalmaciji ova velika sorta može dati tako izražajno vino, visoke energije, naglašenih sortnih aroma i iznimne mineralne svježine. Širok aromatski spektar određuju cvjetno – začinski tonovi omeđeni s malo pirazinskih nota tek kao podsjetnik na sortnu tipiku u hladnijim vinogorjima. Grožđe je pobrano potpuno zrelo i zdravo u trenutku kada je odnos šećera i kiselina bio idealan, a rezultat toga je 13% odlično integriranog alkohola koji vinu daje snagu i ozbiljnost, visoki ekstrakt dubinu, a vibrantna kiselina sočnu svježinu koja luči slinu u usnoj šupljini i zove na sljedeći gutljaj.
Pošip je vjerojatno najsjevernije ozbiljno vino od naše velike korčulanske sorte u kojem se na prvo kušanje primjećuje da je drugačije „nasađen“. Vino je izraženih sortnih karakteristika, ozbiljne strukture ali posebno izražene elegancije i svježine na koju nismo navikli kod izvornih, južnjačkih pošipa. Svakako spada među najbolja recentna vina od ove sorte, a odlikuje ga potpuni sklad, savršena ravnoteža po širini i dubina koja reflektira energiju i karakter. Izražajno, homogeno, slasno i sočno. Dugotrajnog i pamtljivog okusa. Veliko vino za velike trenutke.
Na kraju smo završili sa svrdlovinom koja zauzima poseban tretman u vinariji. Sorta za koju mnogi ljubitelji vina nisu nikad čuli, a koja je iznimno posebna, svoja, uzbudljiva. U vremenu kada se vinski svijet sve više okreće očuvanju autohtonih kultivara, ovakve sorte postaju dragocjen podsjetnik koliko je hrvatska vinska baština raznolika i kakvo blago još uvijek skriva. Stoga treba pohvaliti obitelj Žuža koja je prepoznala potencijal svrdlovine i uložila veliki napor kako bi revitalizirala sortu i pozicionirala ju na mjesto koje joj pripada. Zbog slabe rodnosti u prošlosti ju je potisnula plavina koja je puno izdašnija i u gospodarskom smislu važnija, ali danas kada je sve veći pritisak na kvalitetu ponovo se traže sorte visokog ekstrakta, šećera i kiselina, što su glavne karakteristike svrdlovine.
Kušali smo berbu 2021. koja se otvara polako pa je posebno uzbudljivo promatrati taj razvoj vina u velikoj burgundskoj čaši. Miriše na zrelu trešnju, višnju, ribizle i šljivu uz diskretne note kadulje i vriska. Sve se mirisne senzacije slijedivo spuštaju u okusne komponente uz dodatak divlje naranče. Uglađeni tanini i visoka svježina dobar su kontrast mekoj strani spektra, a ponovo treba naglasiti taj važan odnos snage i elegancije koji je glavna odlika svih borinih vina.
Foto by: Željka Molnar, Nikola Zelmanović i Vinski klub.
