Autohtona sorta

Autohtona sorta je, najlakše je objasniti, ona koja potječe iz nekoga kraja. No, nije to lako ustvrditi i dokazati u krajevima poput našeg gdje klimatske i pedološke uvjete dijelimo sa susjedima pa su se iste sorte razvile i kod njih. Osim toga, i granice su se u povijesti često mijenjale. Danas tako kraljevinu, osim nas, svojom drže i Slovenci te Austrijanci. Vjerujemo i da je moslavac (šipon) naša sorta, a glasoviti tokajci rade se od furminta i harslevelua, što su mađarski nazivi moslavca i lipovine. I malvaziju istarsku smatramo izvornom. Ima je u slovenskom dijelu Istre te Italiji, a na Mediteranu raste 60-ak sorata tog ili sličnog naziva, neke su i crne. U nas su dvije bijele malvazije, istarska i dubrovačka, a toj grupi pripada i maraština (rukatac). Od značajnijih crvenih sorti nedvojbeno su naše izvorne plavac mali i babić te frankovka koju u Istri zovu borgonja. No, potonja je nedvojbeno i slovenska, austrijska, mađarska… Ne zna loza povijest. Među bijelima izvorni su pošip, grk, škrlet, bogdanuša…

Gotovo sigurno i graševina, najzastupljenija sorta u hrvatskim vinogradima, iako je na listu autohtonih nismo uvrstili. Na našoj Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze iz 2020. je 258 sorti, a Ministarstvo poljoprivrede spominje da su od njih 134 autohtone. U međuvremenu su otkrivene i nove…