Neće me, nadam se, nitko natjerati da do kraja života pijem jedno vino, ali kad bih u takvu (ne)priliku došao, gotovo sam siguran da bih odabrao Rossellu vinarije Poletti. Suho vino od muškata ruže pristaje velikom broju jela: nekim tipovima sušija, našim sirovim plodovima mora, tjesteninama i rižotima s biranim namirnicama, nježnijim mesnim jelima i laganim voćnim desertima. Pristaje i intimnim trenucima pa budi uspomene. Nije to najbolje vino koje sam pio, ali vjerojatno je najuniverzalnije.
Fotografija: Igor Kontuš
Rossella 2024. i Malvazija prošlogodišnje berbe bile su vina dobrodošlice lijepog druženja na krovnoj terasi opatijskog hotela Keight Hilton na kojem su Loredana, Piero i Mateo Poletti predstavili novo ruho svojih vina.
Osam generacija
Na etiketi je vremenska lenta koja se po boci penje poput loze i na njoj su imena svih članova obitelji čijih je osam generacija posvećeno vinu od 1786. godine. Tad je rođen Marko Delebarna, predak rođen 1786. koji je kupio prvu zemlju. Slijedile su četiri generacije s prezimenom Bernobić pa tri Poletti.
Fotografija: vina-poletti.hr
Sve što imamo plod je krvavog rada članova obitelji, a ničega ne bi bilo da nije bilo sloge. Zemlja se nije kupovala da bi se sagradila kuća, nego da djeca ne budu gladna. Stari su ljudi čuvali dokumente pa znamo tko je što kupio i da nitko nije prodao ni komadić.
Vinograd umjesto vrtića
Kad probam bobicu, osjetim to. Rođen sam ispod loze. Nije bilo vrtića pa sam se igrao u vinogradu. Ova godina označava prijelaz generacija. Sin Mateo već dugo ozbiljno radi i polako preuzima vinariju. Vina s novom etiketom njegova su, s puno je emocija ispričao Piero.
Fotografija: Igor Kontuš
Ista obitelj, isto mjesto, ista strast, odnosno Same family, same place, same passion, novi je slogan vinarije. Dio strasti pokazali su i predstavljajući vertikalu malvazija. Ponudili su na kušanje Mateovu iz 2023. te Pierove iz 2018., 2012., 2005. i 2001. To je bio vatromet.
Alt među sopranima
Malvazija iz sušne 2023. u pravoj formi i pokazuje da je sorta, barem u podrumu ove obitelji iz Markovca ipak dvogodišnje vino, a ne jednogodišnje. I najzrelija je užitna unatoč 24 godine. Ima neki tamniji ton u okusu, poput alta je među sopranima, ali i dalje ugodno pitka.
Fotografija: Igor Kontuš
Miriše na dunju, aromatično bilje, suhe trave, a mineralnost mu zadržava mladost. Treba istaknuti da su odabrane berbe odrađene u inoksu kao vina za prodaju, ne za odležavanje, no nevjerojatno su žive i živahne. Malvazije 2018. malo još ima.
Godina za malvaziju i nogomet
Otišla je prirodnim putem. Bila je to dobra berba čak i za nogometnu reprezentaciju, našalio se Piero. Nježno miriše na cvijet akacije, okus je nježan, pun i dug, prožet finom mineralnošću. Berba 2012. bila je teška. Od 25. svibnja do 25. kolovoza nije bilo kiše, ali vino ima svježinu. Samo miris daje naslutiti godine.
Fotografija: Igor Kontuš
Malvazija 2005. je, naravno, ozbiljno zrelo vino, a i dalje u dobroj formi. Iznimno dugo traje i mekanog je okusa. Da je crno, reklo bi se da je baršunasto. Kako je bijelo, poput najfinije je vunene deke koja miluje nago žensko tijelo. Ima ga još doma, fala bogu, veli Piero. I 2015. i 2012. čine se kao da su četiri ili pet godina mlađe.
Mlado vino iz 2018.
Ja sam kolekcionar. Skupljam stare stvari pa imam i još starija vina od malvazije, cabernet sauvignona i terana nego što su ova, zaključio je Piero Poletti kušanje arhive tog prekrasnog opatijskog poslijepodneva.
Priča je završila jako, jako dobrim Chardonnayom 2024. i jako, jako mladim Cabernet sauvignonom 2018. (!) koji upravo izlazi na tržište. Kupiti puno, pa svako malo kušati!
Naslovna fotografija: vina-poletti.hr
01.05.2025.
