Piše: Krešimir Kožić, Vinski klub
Koliko puta ste čuli rečenicu tipa: ‘Ovo vino je dobilo 90 i nešto bodova pa sam ga zato kupila/kupio’ ? I koliko puta vas nije oduševilo? Vjerojatno dosta …
No, je li recenzija u specijaliziranoj vinskoj kritici ispunjava očekivanja prosječnog pa čak i iskusnog ljubitelja vina? Odgovor je kompleksan pa ćemo ga pokušati pojednostavniti.
Najčešći sistem ocjenjivanja vina je skala od 100 bodova koju je osmislio Robert Parker i danas je koristi većina vinske kritike. Međutim, skala od 100 bodova je zapravo dosta zbunjujuća za prosječnog konzumenta. Zanimljivo je da Parkerova skala zapravo počinje s 50 bodova, a ne s nulom – što znači da je realni raspon ocjenjivanja puno uži nego što se čini. Naime, ‘pristojna’ vina počinju s 85 bodova, sve ispod toga ima neku specifičnu manu i zapravo se ne preporučuje. Ovu skalu bi mogli još više pojednostavniti tako da ju pretvorimo u postotke. Znači da su sva vina od 85 na više vrlo dobra, odlična odnosno izvanredna.
Vinska kritika vrednuje skalu na sljedeći način:
- 85 do 89 – dobra vina
- 90 do 94 – jako dobra vina
- 95 do 98 – odlična vina
- 99 do 100 – referentna vina
Kada pogledamo statistički prosjek, počevši od vina od 85 bodova na gore, u praksi najviše ocijenjenih vina je u rasponu od 87 do 89 bodova. Što se onda točno ocjenjuje? Da skratimo:
- kvaliteta izvedbe
- tipicitet sorte ili regije
- potencijal odležavanja
- i na kraju – ukupni dojam
I sve to zajedno čini… vrlo subjektivnu procjenu kritičara.
Često se događa da jedno vino dobije 87, 90 i 92 boda od 3 različita kritičara. Tko je onda u pravu? Pa… svi.
S obzirom da je u pitanju subjektivan dojam, od konzumenta se očekuje da kroz istraživanje i evaluaciju ‘upozna’ ukus određenog kritičara da bi mogao uspješno razumjeti njegove ocjene. Neki kritičari vole moćna i tanična crna vina, a neki ne. Kod bijelih vina neki preferiraju kiselinu i mineralnost, drugi utjecaj drva, treći izrazitu voćnost itd.
Znači, uzmite mobitel u ruke! Pronađite ocjenu za vino koje vas zanima. Potražite kritičara koji je neko određeno vino koje volite piti dobro ocijenio. Taj bi mogao biti koristan za vaš budući izbor vina.
A što u slučaju da 3 ili više kritičara ocijene neko vino s 98 do 99 bodova? Je li to znači da je to ‘super vino’?
Odgovor leži u jednoj anegdoti… Nedavno sam bio na večeri u ponajboljem hrvatskom steakhouse-u i pila su se odlična vina. Jedno od vina bio je Chateauneuf-du-Pape crni koji je dobio tih famoznih 97 do 99 bodova od vinske kritike. Svi su bili jako impresionirani s tim vinom osim jedne osobe koja je rekla: ‘Meni ovo nije nešto… 93 boda. Nešto mi fali…’ I to je možda najbolji dokaz da ni 99 bodova ne garantira – zadovoljstvo.
Znači itekako se može dogoditi da vam se vino koje kritika jako hvali uopće ne svidi. U čemu je kvaka? Vinski kritičari su uglavnom znatno iskusniji od prosječnog konzumenta te imaju definiran ukus koji, kao što smo već naveli, subjektivno vrednuje određene kvalitete u vinu.
Naoružajte se strpljenjem, pažljivo i puno čitajte vinske kritike. Ukoliko vam prilika dopusti, svakako kušajte vina koja vas zanimaju. Napravite vlastitu listu omiljenih vina s malim opaskama zašto vam se sviđaju. Tada se možete ponadati da će vam sustav ocjenjivanja vina biti nešto jasniji.
Ne libite se istraživati. Vinske kritike mogu biti koristan alat ako ih pravilno koristite pri odabiru vina.
