Piše: Krešimir Kožić, Vinski klub
Kako su stare loze, predindustrijsko vinarstvo i tvrdoglava dosljednost stvorili jedan od najvećih kalifornijskih vinskih mitova
Kada prosječnom poznavatelju vina spomenete kalifornijsku vinariju Ridge Vineyards, prva asocijacija gotovo će uvijek biti Monte Bello. Riječ je o njihovu kultnom Cabernet Sauvignonu, koji je globalni ugled stekao na legendarnoj Pariškoj presudi 1976., a iznimnu dugovječnost potvrdio trijumfom na ponovljenom kušanju 2006. godine. No dok Monte Bello predstavlja prestiž Ridgea, njegovo pravo srce, povijesna ostavština i terroirska duša leže u jednoj sasvim drugoj, često neshvaćenoj sorti – Zinfandelu.
Dok je ostatak Kalifornije 1970-ih i 1980-ih narušavao reputaciju Zinfandela pretvarajući ga u jeftini, preslatki White Zinfandel ili ga poslije gurao u ekstreme preekstrahiranih, džemastih „alkoholnih bombi“, Ridge mu je pristupao s ozbiljnošću kakvu su kalifornijski vinari uglavnom čuvali za Cabernet Sauvignon. Rezultat te tvrdoglavosti jesu vina poput Geyservillea i Lytton Springsa – etikete koje su iz temelja redefinirale pojam Zinfandela i dokazale da ova sorta, kada joj se pristupi s poštovanjem, može stati uz bok velikim svjetskim vinima.
Slijepo kušanje koje je promijenilo percepciju
Koliko su Ridgeova elegancija i preciznost univerzalne, uvjerio sam se osobno početkom ove godine. Dobio sam intrigantan izazov od bliskog prijatelja – strastvenog vinoljupca i beskompromisnog obožavatelja dalmatinskih i regionalnih terroira. Zadatak je bio jasan: pronaći tri strana vina koja mogu ravnopravno stati uz bok njegovim osobnim favoritima, redom vrhunskim domaćim ostvarenjima – Pošipu Sur Lie Luke Krajančića iz 2022., Chardonnayu K Nebu iz 2022. i moćnom Kiridžijinu Dingaču iz 2020.
Izazov je na papiru djelovao složeno, no moj je odgovor bio trenutačan i usmjeren na samo jedno ime – Ridge Vineyards. Nasuprot Krajančiću postavio sam njihov Grenache Blanc 2023., Chardonnayu K Nebu suprotstavio Ridge Estate Chardonnay 2022., dok je Kiridžijinu Dingaču na megdan izašao kultni Geyserville 2020.
Okupili smo sedmeročlano društvo, a kušanje je bilo potpuno naslijepo. Rezultat? U kontekstu našeg kušanja bio je gotovo jednoglasan: samo je jedna osoba dala glas domaćem favoritu, Chardonnayu K Nebu, dok su u svim ostalim dvobojima kalifornijska vina iznenadila i impresionirala kušače.
Rezultat nije umanjio veličinu domaćih etiketa; naprotiv, upravo je njihova kvaliteta dala težinu spoznaji koliko je Ridge bio uvjerljiv. Bila je to snažna potvrda zašto ova vinarija uživa gotovo mitski status u vinskom svijetu.
Povratak predindustrijskom vinarstvu
Kako bi se razumjelo zašto je Ridgeov Zinfandel toliko drukčiji, potrebno se vratiti u 1962. godinu. Vinariju su na brdima iznad Silicijske doline, na Monte Bello Ridgeu, ponovno pokrenula trojica inženjera sa Stanforda, na povijesnom posjedu koji je 1885. zasadio dr. Osea Perrone. Vinarstvu su pristupili analitički, ali s dubokim poštovanjem prema prošlosti.
Ključni preokret dogodio se 1969. dolaskom čovjeka koji će postati ikona svjetskog vinarstva – Paula Drapera. Draper nije bio školovani enolog, nego diplomirani filozof sa Stanforda koji je godine provedene u inozemstvu posvetio upoznavanju tradicionalnih metoda. Njegova filozofija bila je jednostavna, ali radikalna: manje intervencija u podrumu zahtijeva daleko više rada i preciznosti u vinogradu.
U doba kada je kalifornijsko vinarstvo postajalo visokotehnološka industrija, oslonjena na komercijalne kvasce, enzime i brojne podrumske korekcije, Ridge je pod Draperovim vodstvom svoj pristup nazvao „predindustrijskim“ (pre-industrial winemaking). Fermentacije se oslanjaju na prirodno prisutne kvasce, a izbjegavaju se postupci poput sterilne membranske filtracije koji vinu mogu oduzeti dio teksture i karaktera. Ridge je ujedno bio prva velika američka vinarija koja je dobrovoljno počela navoditi sastojke na stražnjoj etiketi, otvoreno propitujući praksu industrije koja aditive najčešće ne otkriva.
Tajna field blenda i starih loza
I dok su Ridgeov Grenache Blanc i Chardonnay u našem slijepom kušanju pokazali vrhunsku preciznost, pravo iznenađenje večeri za ljubitelje robusnih plavaca bio je Geyserville. Suprotstaviti kalifornijski Zinfandel Dingaču, izbjeći džemastu prezrelost i pritom sačuvati čvrstu kiselinsku kralježnicu može samo vino koje dolazi s posebnih, povijesnih položaja.
Geyserville, koji Ridge proizvodi od prve berbe 1966., i njegov bratski vinograd Lytton Springs, čija je prva Ridgeova berba nastala 1972., smješteni su u okrugu Sonoma. U vinogradu Geyserville rastu loze od kojih su neke starije od 130 godina. No njegova je tajna i u tome što gotovo nikada nije riječ o stopostotnom Zinfandelu.
Ridge je sačuvao tradiciju talijanskih doseljenika iz 19. stoljeća, koji su sadili vinograde kao field blend – povijesni mješoviti nasad u kojem različite sorte rastu jedna uz drugu i zajedno oblikuju identitet vina. U berbi 2020., koja je u našem kušanju nadmašila Dingač, mješavinu je činilo 69 % Zinfandela, 20 % Carignanea, 8 % Petite Siraha, 2 % Alicante Bouscheta i 1 % Matara. Ridge pojedine parcele i sorte vinificira s pažnjom prema njihovu karakteru, a konačni spoj čuva logiku starog mješovitog vinograda. Zinfandel daje sočno voće, Petite Sirah boju i čvrstu taninsku strukturu, Carignane ključnu svježinu i zemljanu dimenziju, dok Alicante Bouschet i Mataro pridonose dubini i začinskoj slojevitosti. Rezultat je vino koje ne djeluje kao laboratorijski konstruirana kupaža, nego kao cjelovita interpretacija mjesta.
Zato Ridgeovi Zinfandeli ne teže ekstremnim alkoholima. Zadržavaju ravnotežu, svježinu te herbalno-začinske note crnog papra i sušenog bilja koje više podsjećaju na francuske klasike nego na stereotip komercijalnog kalifornijskog stila. Što je najvažnije, ova vina mogu dozrijevati 15, 20 pa i 25 godina – sposobnost koja je među modernim Zinfandelima još uvijek rijetka.
Sadašnjost i lekcija iz dosljednosti
Danas, kada je Paul Draper u zasluženoj mirovini i nosi naslov Winemaker Emeritus, kontinuitet njegove filozofije čuva tim predvođen Johnom Olneyjem, glavnim enologom i izvršnim direktorom, uz Davida Gatesa, dugogodišnjeg voditelja vinogradarskih operacija. Ridge se u svojoj biti nije promijenio: ostao je iznimno otporan na kratkotrajne trendove, pomodne stilove i pritiske tržišta.
Ono što Ridge svrstava među najvažnije vinarije Kalifornije nije samo činjenica da su njegova vina ostavila snažan trag na velikim slijepim kušanjima – od Pariza 1976. do našeg prijateljskog susreta početkom ove godine. Nije riječ ni o elitizmu: dok Monte Bello danas doseže vrlo visoke cijene, Geyserville ostaje razmjerno dostupan široj publici i pruža izniman omjer cijene, karaktera i ozbiljne vinske umjetnosti.
Ridge Vineyards nije redefinirao Zinfandel tako što je izmislio nešto moderno i novo. Naprotiv, učinio je to hrabrošću da sačuva ono staro. Desetljećima dosljednosti, odbijanjem industrijskih prečica i tvrdoglavim slavljenjem starih loza, tradicionalnog rada u podrumu i terroira, Ridge je dokazao veliku vinsku istinu: iskrenost prema vinogradu uvijek će nadživjeti trenutnu modu.
