Piše: Krešimir Kožić, Vinski klub
Kako je jedno slijepo kušanje otkrilo tradiciju, ravnotežu i moderni izraz u srcu vinske Španjolske
Šest boca bilo je skriveno u foliji, ali razlike među njima nisu se mogle sakriti. Već nakon prvih gutljaja stol se podijelio između tradicionalista, ljubitelja suvremene preciznosti i onih koji su tražili ravnotežu između ta dva svijeta.
Sve su čaše govorile istim jezikom podrijetla, ali svaka s drukčijim naglaskom. Bila je to Rioja, ali ne samo jedna Rioja.
Povijest vinarstva u ovoj regiji seže više od dvije tisuće godina unatrag, još u doba Rimljana. Ipak, presudan zaokret dogodio se tijekom 19. stoljeća, kada se postojeća tradicija susrela s tehnikama nadahnutima Bordeauxom. Filoksera koja je poharala francuske vinograde dodatno je ojačala veze s francuskim trgovcima i vinarima te ubrzala razvoj stila po kojem će Rioja postati prepoznatljiva: dugog odležavanja i kompleksnog razvoja vina u drvenim bačvama.
Zahvaljujući tom nasljeđu, Rioja je postala sinonim za kompleksna i dugovječna vina. Godine 1925. postala je prva španjolska vinska regija sa statusom Denominación de Origen, a 1991. i prva kojoj je dodijeljen najviši stupanj zaštite, Denominación de Origen Calificada.
Danas je Rioja jedno od međunarodno najprepoznatljivijih imena španjolskog vina i važan nositelj njegova premium identiteta. Svoju reputaciju izgradila je na podrijetlu, kontroliranom odležavanju i sposobnosti najboljih vina da se razvijaju desetljećima. Kategorije Crianza, Reserva i Gran Reserva i dalje su važan dio njezine prepoznatljivosti, ali suvremena Rioja sve snažnije ističe i preciznije geografsko podrijetlo vina, od zone i općine do pojedinačnog vinograda.
Upravo je ta raznolikost danas njezina najveća snaga.
Priča s terena: sukob stilova na slijepo
Najbolji način da se Rioja zaista razumije nije samo čitanje o njoj, nego skidanje kapsula, vađenje čepova i skrivanje etiketa.
Krajem prošle godine organizirao sam upravo takvo slijepo kušanje. Ideja je bila jednostavna: pred kušače staviti tri bijela i tri crna vina koja predstavljaju različita lica regije, od beskompromisne tradicije preko uravnoteženog klasika do modernog izraza usmjerenog na vinograd, svježinu i preciznost.
Na stolu su se, zamotane u foliju, našle sljedeće etikete:
- Muga Flor de Muga Blanco Reserva 2022.
- Pujanza Añadas Frías 2023.
- López de Heredia Viña Gravonia 2016.
- Pujanza Cisma 2018.
- Muga Prado Enea Gran Reserva 2015.
- López de Heredia Viña Bosconia Gran Reserva 2004.
Pred nama su bila tri različita pogleda na istu regiju.
Tradicionalni stil: López de Heredia
Dugo odležavanje, rabljeni hrast, razvijene tercijarne arome, čvrsta kiselinska okosnica i svjesno njegovan odnos prema oksidativnom razvoju. To su vina koja ne pokušavaju slijediti vrijeme. Ona ga jednostavno nadžive.
Zlatna sredina: Muga
Uvjerljiva ravnoteža zrelog voća, fino integriranog drva, strukture i elegancije. Dovoljno tradicionalnog šarma da se prepozna Rioja, ali i dovoljno čistoće i suvremene preciznosti da vina budu razumljiva već na prvi gutljaj.
Moderni val: Pujanza
Naglasak na položaju, svježini, napetosti i mineralnosti, uz odmjereniji i manje nametljiv dojam drva. Vina koja ne odbacuju tradiciju, ali je promatraju iz perspektive pojedinačnog vinograda i suvremenog razumijevanja terroira.
Stol se podijelio
Dok su čaše kružile, stol se podijelio.
Za dio kušača Pujanza je predstavljala prevelik odmak od onoga što su smatrali „tipičnom Riojom“. Njezina izravnost, svježina i snažan fokus na položaj nisu svima odgovarali.
S druge strane, López de Heredia, sa svojom kultnom, gotovo mističnom Gravoniom i Bosconiom, izazvala je duboko poštovanje vinskih puritanaca. To su vina za kušače koji cijene tercijarne arome, vosak, orašaste plodove, kožu i osjećaj povijesti u čaši. Ona ne pokušavaju osvojiti na prvu. Traže vrijeme, pažnju i određenu spremnost na susret s vinom koje ne slijedi suvremena očekivanja.
Najširi konsenzus za stolom ipak je postigla Muga.
Raskošni i kremasti Flor de Muga Blanco te grandiozni Prado Enea pokazali su zašto je ova kuća svojevrsna poveznica između različitih lica regije. U njihovim se vinima susreću tradicionalni karakter Rioje i čisto, precizno voće suvremenog izraza. Rezultat su vina koja imaju dubinu i ozbiljnost, ali ne podižu zid između sebe i kušača.
Moj osobni pobjednik
Moj je osobni pobjednik ipak bio Pujanza Añadas Frías 2023.
Riječ je o vinu proizvedenom od 100 posto Viure s dijela vinograda San Juan de Anteportalatina, smještenog na 600 metara nadmorske visine. Koncept Añadas Frías vezan je uz hladnije godine s duljim sazrijevanjem grožđa, kada vino pokazuje izraženu kiselinu i osobito dobar potencijal razvoja. Berba 2023. spontano je fermentirala te je 12 mjeseci odležavala u bačvama od 500 litara i betonskoj posudi.
Bilo je to najsvježije i najnapetije vino večeri: precizno, slankasto i gotovo električno, s kiselinom koja nije djelovala strogo, nego je vinu davala ritam i duljinu.
Za mene je to bio najuvjerljiviji dokaz koliko ozbiljno, kompleksno i dugovječno bijelo vino može nastati u najvišim dijelovima Rioje. No upravo je u tome ljepota slijepog kušanja: moj pobjednik nije morao biti i pobjednik stola.
Budućnost je u harmoniji razlika
Pogled prema naprijed otvara neizbježno pitanje: hoće li u budućnosti jedan od ovih stilova prevladati?
Vjerojatno neće, i upravo je u tome najveća vrijednost današnje Rioje.
Nekadašnji sukob tradicije i modernizma više nije destruktivan. Umjesto da jedna struja potisne drugu, one se međusobno tjeraju na izvrsnost. Tradicionalisti sve više paze na čistoću i definiciju voća, dok modernisti ponovno otkrivaju važnost elegancije, vremena i prirodne svježine koju nude najbolji položaji na višim nadmorskim visinama.
Kupci i vinski entuzijasti ne traže potpuno unificiranu regiju. Bogatstvo Rioje leži upravo u tome što na relativno malom prostoru može ponuditi razvijeni klasik koji prkosi vremenu, uravnoteženo vino koje povezuje različite generacije kušača i precizan, suvremen izraz pojedinačnog položaja.
No time raspon Rioje još nije iscrpljen.
Prirodni bunt na rubu tradicije
Izvan našeg slijepog kušanja razvija se i još jedan, buntovniji izraz regije. Riječ je o vinarima koji se odmiču od dominantnih obrazaca i okreću odgovornoj vitikulturi, spontanim fermentacijama i minimalno intervencionističkom pristupu u podrumu.
Sjajan primjer takvog smjera jest Alonso & Pedrajo, vinarija smještena u hladnijem, brdovitom dijelu Villalbe de Rioja.
Njihova linija Suañé pokazuje drukčiju, manje uglađenu, ali iznimno živu stranu regije. Spontane fermentacije s prirodno prisutnim kvascima, umjerena upotreba sumpora te odležavanje vina na talogu, u kombinaciji francuskog hrasta i betonskih posuda, stvaraju vina izražene teksture, energije i svježine.
To nisu vina koja negiraju prošlost Rioje. Ona samo odbijaju ideju da njezina budućnost mora izgledati poput njezine prošlosti.
Upravo pojavom takvih vinara Rioja potvrđuje da nije kruti muzejski izložak, nego živi organizam. Regija prihvaća suvremena ekološka i minimalno intervencionistička kretanja, ali ih pritom prevodi na vlastiti jezik.
Pod istim imenom na etiketi danas mogu živjeti gotovo potpuno različiti vinski svjetovi: povijesna dubina López de Heredije, uravnotežena raskoš Muge, moderna preciznost Pujanze i nekonvencionalna energija novih, buntovnih proizvođača.
Možda upravo zato pitanje nije koji će stil pobijediti.
Pravo je pitanje koliko još različitih lica Rioja može pokazati, a da pritom ostane nepogrešivo svoja.
A na slijepo, ona baš nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
