Nitko ne zna za slovačku kuhinju. To je sramota, požalio mi se Pavol, kuhar restorana u Prešovu, sajamskom gradiću na istoku Slovačke, otprilike na pola puta između mađarske i poljske granice. U pravu je. Zbog niže cijene, a i zbog pristojnih skijališta, Slovačka je Hrvatima među dražim destinacijama za zimski turizam, ali malo tko će pohvaliti enogastro ponudu. A ima se što pohvaliti. I ja sam svojevremeno Pavelu pohvaliio krumpir salatu, koja je bila prilog hladnom paniranom smuđu. Slovačka krumpir salata ne sadrži još samo luk, ulje i ocat. U njoj ima graška, mrkvice, paprike, majoneze… Riječ je o jelu koje samo može biti dovoljno za međuobrok, a savršen je prilog hladnom mesu.
Nije to nešto originalno, rekao je Pavol pa nastavio: Naša su jela kombinacija kulinarske tradicije svih naših susjeda i svih naših krajeva. Slovaci su jednostavan narod, radnici i seljaci koji su jeli ono što je raslo tamo gdje su živjeli. Pa kad su, u rijetkim prilikama, negdje otputovali, gledali su što drugi rade i preuzeli ono što im se dopalo – objasnio je i dodao kako su tako, tijekom prošlog stoljeća, nastajali recepti koji su danas karakteristični samo za Slovačku. I eventualno Češku zato što mirno razdvajanje dviju država nije sasvim razdvojilo ni ljude ni običaje. A spomenuti smuđ, slatkovodni je rođak brancina od kojeg ima i sočnije meso, d. Osim toga, uobičajeni je obrok na putu od Hrvatske do Visokih Tatri, kamo će i ove zime mnogi na skijanje, bez obzira vozili se preko Austrije ili Mađarske. Štoviše, ima ga i kad se prijeđe poljska granica, a nije ni jedino jelo zajedničko svim krajevima nekadašnje Austrougarske monarhije. 
Pohani svinjski šnicl, odnosno panirani svinjski odrezak ili wiennerstchitzel, još je jedan favorit mnogim putnicima kroz ove krajeve, zato što se u njegovoj pripremi ne može puno pogriješiti. Slovaci vole meso i mesne prerađevine i, koliko god pričali da su siromašni, često ga i puno jedu. Stavljaju ga i u juhu, kojom gotovo uvijek počinje uobičajeni ručak. Ako je riječ o pilećoj ili goveđoj, u njoj plivaju domaći knedli. Kuhaju i fazulovu juhu, kako zovu grahovu, bažulovu ili od fažola, a ozbiljni komadi mesa plivaju i u vrlo popularnoj kapustnici. To je, pak, juha od kiselog kupusa sa svinjskom vratinom, slaninom, kobasicom, gljivama i vrhnjem začinjena klinčićem, kimom, češnjakom, muškatnim oraščićem, crvenom paprikom… Tradicionalno je jedu na Badnjak, prije smuđa s krumpir salatom. Prilog takvoj juhi mogu biti palačinke od krumpirova tijesta koje se razvaljaju na debljinu od oko pola centimetra, režu čašom i prže u dubokoj masnoći.
Tipično slovačko jelo, koje se može poslužiti kao toplo predjelo, su bryndzové halušky, knedli od krumpirova tijesta s ovčjim sirom bryndza, koji nalikuje feti. Poslužuju ih na tankim preprženim kriškama slanine. U glavnim jelima dominira meso: perad svih vrsta, svinjetina, govedina i divljač, a janjetina i jaretina samo u nekim dijelovima ove nevelike, ali prekrasne zemlje. Meso rijetko peku, uglavnom ga paniraju ili prže, a vrlo često rade na gulaše i paprikaše što je očigledni utjecaj mađarske kuhinje. Vrlo su zanimljiva slatka jela koja podsjećaju na kuhinju naše zapadne Slavonije, možda i zato što se tamo za Austrougarske monarhije doselio značajan broj Slovaka i Čeha. Prednjače knedli s pekmezom, slični našima koje punimo sa šljivama ili marelicama. Rade i u nas popularne kolače mačje oči i medvjeđe šape, orehnjaču, makovnjaču… Bratislavske rožky, odnosno kiflići, toliki su ponos glavnog slovačkog grada da se i tamošnja udruga za zaštitu gastronomske baštine nazvala njihovim imenom. Punjeni su makom i uvijek su ponuđeni na stolu kako bi gosti prigrizli čekajući ozbiljniju hranu.
Takva će hrana dobro pasati skijašima, izmučenima i smrznutima na padinama Visokih Tatri, smije se moj kuhar Pavol odgovarajući na pitanje paze li Slovaci na kalorije. Ne pazimo ni na masnoće. Mi Slovaci vjerujemo da je prirodno uvijek bolje od rafiniranog pa ne koristimo ni biljna ulja. Kod nas se hrana priprema samo na svinjskoj masti. I zato je posebno ukusna, tvrdi. A malo tko zna da je Slovačka i vinski poprilično značajna zemlja. Oko 20 posto slavne mađarske vinske regije Tokai je sa slovačke strane granice. Iako Mađari često tvrde kako su njihovi tokajci bolji od onih koje rade sjeverni susjedi, neki proizvođači, poput Jaroslava Ostrožovića, bez straha se mogu upustiti u vinski boj s mađarskim kolegama. U slovačkom dijelu te mađarske vinske regije je oko 1300 hektara vinograda. Toliko je primjerice posađeno u Moslavini. Slovaci imaju još pet vinskih regija, mahom uz južne granice, s ukupno gotovo 20.000 hektara vinograda, odnosno oko 3000 više nego Hrvatska. 
Sortiment je sličan onome u kontinentalnom dijelu Lijepe naše, a klima poprilično hladna, pa se neke popularne internacionalne sorte, posebice crvene, nisu baš snašle. Zato su ih Slovaci desetljećima križali kako bi dobili nove koje će bolje uspijevati, a većini su imena dali po rijekama. Muscat bouchet, koji je vjerojatno križanac nekog muškata i alicante boucheta, križali su s portugiscem pa taj novi križanac križanaca iskrižali s lovrijencem i dobili sortu koja se zove po rijeci Dunav. Crnjaci od dunaja gusta su i harmonična vina koja mirišu po trešnjama i višnjama. Vinari kažu da se s vremenom u boci polako mijenjaju kao što i Dunav polako teče Europom, a s godinama mu okus dobiva tonove čokolade. Još šest križanaca nosi imena slovačkih rijeka. To su váh, nazvan po najduljoj (samo)slovačkoj rijeci, hron (druga po duljini), nitria (rijeka je Nitra), rimava, rudava i torysa. Rosa je križanac picpoula ili piquepoula, stare sorte iz doline francuske rijeke Rhone, s frankovkom te tramincem crvenim koji miriše po ruži pa je po tome vjerojatno vino dobilo ime.
Jedinstvena slovačka sorta je i bijeli devin, koji nosi ime stijene ponad ušća Morave u Dunav i istoimenog dvorca, čiji su vladari stoljećima kontrolirali riječni promet. To je križanac mirisnog traminca i neke od malvazija. Daje suha vina snažnog tijela, a kako je grožđe često napadnuto plemenitom plijesni, prikladno je i za predikate. Takva slatka vina mirišu po suhim marelicama i medu, a u povijesti su bila samo za slovačke plemiće. Danas će biti fina i za slovačke goste tijekom skijaške sezone.
06.01.2026.
