Piše: Krešimir Kožić, Vinski klub
Rosé je vino koje rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Jedni ga smatraju banalnim ljetnim osvježenjem, dok ga drugi obožavaju. I sam sam dugo bio negdje između, sve dok me nekoliko velikih vina nije uvjerilo da rosé može biti mnogo više od sezonskog vina za terasu.
Dva različita kušanja uvjerila su me da rosé može biti i ozbiljno vino.
Prvi takav trenutak bilo je kušanje nekoliko stilova roséa neposredno prije pandemije COVID-19, koje me uvjerilo da rosé u određenim stilistikama, poput Tavela, može biti izniman.
Drugo iskustvo dogodilo se znatno kasnije. Prije nekoliko mjeseci, na večeri naše vinske družine, snažan je dojam ostavio jedan Etna Rosado. Moj vrlo cijenjeni kolega čak je zaključio da je to jedan od ponajboljih roséa koje je ikad kušao.
Najveća zabluda o roséu jest da predstavlja kompromis između bijelog i crnog vina. Najbolji svjetski primjeri pokazuju upravo suprotno – riječ je o zasebnoj kategoriji vina s vlastitim stilovima, tradicijama i velikim potencijalom za gastronomiju.
U posljednjih nekoliko desetljeća rosé je u svijetu stekao strelovitu popularnost i to prvenstveno u suhom osvježavajućem stilu. U ovom članku ćemo uglavnom govoriti o roséu kao mirnom vinu te se nećemo doticati pjenušavih roséa.
Postoje tri načina proizvodnje roséa:
- Kratka maceracija – grožđe fermentira na kožicama relativno kratko da bi se ekstrahirala boja i tekstura. Takav proces traje od nekoliko sati do nekoliko dana, ovisno o efektu koji vinar želi postići.
- Saignée – francuska riječ za ‘krvariti’, a zapravo je odvajanje ‘lakšeg’ dijela mošta u proizvodnji crnog vina od kojeg se proizvodi rosé.
- Miješanje crnog i bijelog vina – ova metoda nije dopuštena hrvatskom regulativom, ali postoji u mnogim zemljama. Primjerice, Rioja Rosado je dosta često kupaža Tempranilla i Viura u Španjolskoj.
Gdje se proizvodi ponajbolji rosé?
Francuska, Španjolska i Italija općenito se smatraju najboljim zemljama za proizvodnju roséa, iako ćete odlična vina pronaći i drugdje.
Francuske regije u kojima se proizvodi rosé su Provence, Bandol, Tavel, Sancerre i Languedoc Roussillon.
Provence je najpoznatija svjetska regija za proizvodnju roséa. Vina su najčešće boje svijetlog lososa, s izraženim notama bobičastog voća, visokom, ali ugodnom kiselinom te iznimnom pitkošću. Najčešće odležavaju u inox posudama. Glavne sorte su Grenache, Cinsault, Syrah i Mourvedre.
Regija Bandol daje puniji i zaokruženiji stil, jače boje s nešto višim alkoholom. Ovo je gastronomski rosé koji može trajati nekoliko godina. Glavna sorta je Mourvedre.
Tavel iz južne Rhône podrazumijeva još puniji, bojom bogatiji stil s visokim alkoholom. Glavne sorte su iste kao u Provencei.
Sancerre iz Loire uglavnom je rosé srednjeg tijela, svjetlije boje. Uvijek je suh i gastronomski podoban. Jedina sorta je Pinot Noir.
Roséi iz Languedoc-Roussillona stilski se nalaze između laganijih provansalskih i punijih bandolskih vina. Sortiment je također vrlo sličan, no vina su u pravilu osjetno povoljnija.
Najbitnije španjolske regije za proizvodnju roséa su Navarra i Rioja.
Navarra Rosado proizvodi se uglavnom Saignée metodom. Stilski varira od laganih i svakodnevnih vina do punijih primjeraka intenzivnije boje. Glavne sorte su Tempranillo, Grenache uz dodatak Cabernet Sauvignona i Merlota.
Rioja Rosado također koristi Saignée metodu kao najčešći način proizvodnje. Glavne sorte su Tempranillo, Grenache i bijela sorta Viura. Kao posebnost valja istaknuti zasebnu kategoriju Reserva, u kojoj vina dodatno odležavaju u drvenim bačvama.
Glavne talijanske regije za rosé vina su Friuli (Ramato), Cerasuolo d’ Abruzzo, Puglia i Sicilija.
Ramato je zapravo macerirani Pinot Grigio. Bojom se nalazi između narančastih i ružičastih nijansi, a stilski može značajno varirati – od laganih svakodnevnih do iznimno čvrstih i strukturiranih vina.
Cerasuolo d’ Abruzzo je zapravo vinificiran kao lagano crno vino. U okusu je ovo jedan od najpunijih roséa i sadrži većinu aroma pravog crnog vina. Sorta je Montepulciano.
U Pugli su najbolji roséi od sorte Negro Amaro, a na Siciliji ponajbolji dolaze kao Etna Rosado od sorte Nerello Mascalese te roséi od sorte Nero d’ Avola.
Kakav je rosé lokalno u Hrvatskoj?
Vrlo različit u stilu. Preporučujemo uvijek rosé od naših autohtonih sorti kao što su Teran, Plavina i Plavac mali.
Hrvatski roséi uglavnom su voćniji i intenzivnije obojeni od provansalskih uzora. Posebno dobre rezultate daju Teran u Istri te Plavina i Plavac mali u Dalmaciji, pri čemu se stilovi kreću od laganih ljetnih vina do ozbiljnijih gastronomskih interpretacija.
Prije desetak godina svjedočili smo značajnom rastu popularnosti roséa u Hrvatskoj, no posljednjih godinu ili dvije čini se da interes za rosé na domaćem tržištu slabi. Kao kontrast tome, na većini važnih tržišta rosé i dalje zadržava vrlo visoku popularnost.
Rosé danas obuhvaća impresivan raspon stilova – od laganih i osvježavajućih vina za ljetna druženja do ozbiljnih gastronomskih etiketa koje mogu dostojno pratiti složena jela. Upravo zato bilo bi pogrešno promatrati ga kao prolazni trend ili jednostavno vino za plažu.
Ako ste među skepticima, pružite mu novu priliku. Možda ćete u nekom Tavelu, Bandolu ili Etna Rosadu otkriti vino koje će promijeniti vaše mišljenje o roséu.
