Piše: Tomo Jakopović “Lovac na vina”
Legitimno je pitanje mora li rizling biti odležan? Istina je da on kao rijetko koja sorta ima velike i izravne koristi od odležavanja u boci i s vremenom dobiva ozbiljnu kompleksnost, širinu i dubinu pa kada govorimo o velikim rizlinzima gotovo uvijek su to odležana vina. Mladi rizlinzi pak nude nešto drugo, razigranu svježinu, naglašenu aromatiku, lako se piju a dugo se pamte. Baš takav je rizling plešivičkog majstora Drage Kurtalja. Vino koje je jednostavno, ali nije banalno, sortno prepoznatljivo i puno energije. Mirisom i okusom podsjeća na neka stara vremena kada su vina s minimalno intervencija bila pravilo, a ne izuzetak. Odlično ga opisuje riječ „vinozno“ jer miris i okus neodoljivo podsjećaju na grožđe i masulj, a osjeća se i fini zdravi talog jer je vino nefiltrirano. Ako se talog sa dna boce digne može se pojaviti lagani estetski problem u obliku jedva primjetne maglice, ali dobiva se jedna dodatna punoća okusa i slojevitost mirisa. Kome smeta lagani talog uvijek ga može dekantirati. Kiselina frca na sve strane, iznimno je sočno, luči slinu i zove na slijedeći gutljaj. Ukoliko ga se ispravno pozicionira i postavi na pravo mjesto onda mu kratko odležavanje u boci nije nedostatak nego prednost, a dodamo li tome cijenu od 10 eura jasno je da je rizling Kurtalj iznimna vrijednost za novac.
