Piše: dr. sc. Željko Andabak, Vinski klub
Usprkos kontinuiranim upozorenjima s brojnih naslovnica tiskovina, zvona na uzbunu zbog iznimno ubrzanih i devastirajućih klimatskih promjena intenzivirala su se u proteklom desetljeću. Nestaju brojne biljne i životinjske vrste, brojna staništa se nepovratno gube, tope se polarne kape te se sve češće javlja čitav niz ekstremnih klimatskih promjena. Kolika zabrinutost vlada na Starom kontinentu vidljiva je iz „Europskog zelenog plana” Europske unije kojim se planira Europu učiniti klimatski neutralnom do 2050. godine.
Slijedom navedenog, ni vinova loza kao ni vinogradarstvo i vinarstvo ne može izbjeći sveobuhvatan utjecaj klimatskih promjena. Imajući navedeno na umu, postavlja se pitanje o utjecaju klimatskih promjena i na vinovu lozu. Vinova loza tisućljećima prati čovjeka u svim klimatskim, demografskim i ekonomskim mijenama. Iako je jedna od najraširenijih i adaptabilnijih biljnih vrsta te se uzgaja na svim kontinentima gdje ljudska vrsta živi, ipak je ozbiljno ugrožena klimatskim promjenama. Prema dostupnim znanstvenim istraživanjima i predviđanjima, vinogradarstvo i vinarstvo će doživjeti ogromne promjene od kojih ćemo ovom prilikom niže istaknuti samo neke od njih.
Globalno zatopljenje uzrokovano efektom staklenika rezultiralo je globalnim rastom temperature od 0,74 °C u razdoblju od 1906. do 2005. godine pri čemu je, u posljednjih pedeset godina i više, rast više od udvostručen. S druge strane, korištenje fosilnih goriva odgovorno je za ¾ ukupne emisije CO2 u proteklih dvadeset godina. Slični trendovi porasta tijekom stogodišnjih nizova zabilježeni su i na nacionalnoj razini te iznose od 0,02 do 0,03 °C u razdobljima od deset godina.
Važno je istaknuti kako klimatske promjene uzrokovane gore spomenutim procesima nisu prostorno jednako zastupljene već su značajno izraženije na sjevernoj polutki. Što navedene promjene nose na vinogradarsko-vinarskoj sceni kroz oči ljubitelja Bakusove kapljice, pokušat ću objasniti kroz nekoliko slikovitih primjera.
Prema pojedinim znanstvenim istraživanjima, Sjedinjene Američke Države izgubit će preko 81 % svojih istaknutih, premium ili grand cru položaja do 2100. godine. Porast temperature, nedostatak vode uzrokovat će gubitak od preko 50 % vinogradarskih površina u čuvenoj Napi. S druge strane, možda ćemo biti u prilici kušati raritetne i dobre berbe iz Yukona, Oregona ili Washingtona. Najugroženije će biti poznate male, unikatne vinske regije ili područja koje su poznata po uzgoju svega nekoliko ili jedne sorte. Elzas već bilježi kraće vegetacijske sezone i nikad ranije berbe, Burgundija bi mogla postati novi Bordeaux, a Toskana se, kao i jedna Champagne, „sprema” na promjenu sortimenta. Prema nekim pesimističnijim scenarijima, na velikom dijelu Mediterana (Španjolska, Francuska, Portugal, Grčka, Italija, Hrvatska) vinogradarstvo više neće biti moguće zbog iznimnog porasta temperature i nedostatka vode za navodnjavanje. Na mnogim poznatim australskim vinorodnim područjima, poput onog u slivu rijeke Murray, nestat će vinogradi, a Novi Zeland ne bi više bio omen Sauvignon bijelog. Istovremeno, u Južnoj Americi bi se vinogradi mogli uzgajati na danas neslućenim nadmorskim visinama. Primjerice, današnja Mendoza u Argentini u kojoj se vinogradi uzgajaju na preko 1100 m nadmorske visine mogla bi se percipirati kao ponizno brdašce u kontekstu ovakvih scenarija.
Imajući ovakve scenarije na umu, opravdano se zapitati kakva ćemo vina piti u budućnosti. Prethodno navedeni rastući trend sve većeg udjela toplih vegetacijskih sezona značajno će utjecati na brojne fizikalno-kemijske karakteristike vina pa tako i na našu organoleptičku senzaciju vina. Općenito gledajući, grožđe će nakupljati sve više šećera, manje kiselosti te manje antocijana i metoksipirazina. Za početnike, vrijedno je istaknuti kako su antocijani polifenoli odgovorni za boju kod crnih sorata, dok su metoksipirazini skupina aromatskih spojeva osobito izraženi kod Sauvignona bijelog i Cabernet sauvignona. Navedeno znači kako bi vina trebala biti manje harmonična i aromatična te s više alkohola.
Iako nas sve prethodno navodi na crni scenarij, ipak postoji svjetlo na kraju tunela. Današnja znanost kao i tehnološki napredak već sad postižu ogromne pomake u načinu upravljanja vinogradima (ampelotehničke i agrotehničke mjere) kao i tehnologiji vinifikacije i proizvodnje vina u svrhu ublažavanja galopirajućih klimatskih promjena i prilagodbe novim i, dosad nepoznatim, okolišnim uvjetima. Ipak, važno je istaknuti kako će možda i najveći gubitak na globalnoj razini biti upravo nestanak nekih danas najvrjednijih vinskih regija, ali i uključivanje nekih novih sorata i velikih vina.
Nakon primjene uzrečice „Misli globalno, djeluj lokalno”, došao je red i na sagledavanje nacionalne perspektive. Južnija područja Europe (Mediteran), pa tako i ona Republike Hrvatske, bit će izloženija negativnim utjecajima klimatskih promjena. Prema nekim prognozama, na području Mediterana bi topliji vremenski ekstremi mogli porasti za 4 do 6 °C u odnosu na hladnije ekstreme koji bi se, prema istim predviđanjima, spustili za 2 do 6 °C. Gotovo polovica vinograda koje danas nalazimo na području Hrvatske nalaze se na području Mediterana što ukazuje na iznimnu izloženost hrvatskog vinogradarstva i vinarstva predstojećim klimatskim promjenama.
Ovom prilikom potrebno je istaknuti kako su hrvatski znanstvenici predvođeni znanstvenicima s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u razdoblju od 2017. do 2019. godine, proveli opsežna istraživanja na ovu temu te došli do hvalevrijednih podataka i predikcija budućih vremenskih uvjeta u sklopu projekta Vinogradarstvo i klimatske promjene na području Hrvatske (VITCLIC).
Slijedom rezultata ovih istraživačkih aktivnosti, predložena je promjena vinogradarskih zona s obzirom da Winklerov indeks (agroklimatološki indeks) ukazuje na rastući trend zatopljenja u odnosu na referentno razdoblje od 1961. do 1990. godine. Dobiveni rezultati su iznimno važni s obzirom da vinogradarske zone predstavljaju temelj za vinogradarsku regionalizaciju koja ima značajne posljedice na samu proizvodnju grožđa i vina i iz zakonodavne perspektive. Brojna modeliranja klimatskih uvjeta u budućnosti pokazuju i značajno veću izloženost istočnih dijelova kontinentalne Hrvatske (Slavonija, Podunavlje, Srijem, Baranja) kao i cijele primorske Hrvatske.
Unutrašnjost Dalmacije i Istre postat će prikladni za neke sorte koje se danas isključivo uzgajaju na južnim, moru okrenutim, položajima. Južne ekspozicije na spomenutim područjima možda će postati nepoželjne pa će se vinogradi saditi na sjevernim ekspozicijama. Danas pak poznati južni položaji (Dingač, Postup, Sv. Nedjelja, Bolske plaže i dr.) zahtijevat će značajne promjene u sortimentu i vinogradarsko-vinarskim tehnikama. Kad je riječ o kontinentalnim vinogradima, najmanje će biti pogođeni vinogradi sjeverozapadne Hrvatske (Zagorje, Plešivica, Međimurje, Bilogora, Moslavina, Pokuplje) u kojima će se moći uzgajati i neke sorte kasnije epohe dozrijevanja, a koje nam je danas nezamislivo pronaći u tim predjelima. Iako nam niti jedan klimatski model neće dati egzaktne podatke, ipak će nam ukazati na trendove pa tako i na značaj ranije navedenog i za budućnost vinogradarstva i vinarstva Hrvatske.
S obzirom da nitko od nas ne stoluje u Delfima poput čuvene Pitije, teško je nedvosmisleno reći što nam budućnost nosi, ali možda ćemo u poznim godinama s našim unucima piti dobar Pošip ili Graševinu iz Like i sa sjetom se sjećati velikih Plavaca s Dingača.
