Kad sorta postane kritično ugrožena i ukupna površina nasada ne prelazi hektar, razlozi za to najčešće su mali prinosi grožđa po trsu, slaba otpornost na gljivična oboljenja, problemi s kiselinama i sladorima ili loša kvaliteta vina koja ne opravdava uzgoj. Kod palagružanke ništa od toga nije slučaj, pa je teško shvatljivo zašto je nestala iz viških vinograda i zašto je nema po susjednim otocima.
Danas se ova bijela sorta uzgaja isključivo na otoku Visu, zahvaljujući predanom radu komiške obitelji Ivčević, koji su prije petnaestak godina odlučili spasiti palagružanku od zaborava. Revitalizaciju sorte su pokrenuli sami u svom vinogradu nedaleko od Komiže.
Posljednji trs
Zovu je palagružonka. Kalemili su plemke koje su donijeli s jedinog preostalog trsa na otoku Palagruži i tako podigli mali vinograd koji planiraju dodatno proširiti.
Sorta je vrlo zahvalna, dobro rađa, a grožđe je bogato dragocjenim vinskim kiselinama i izražene je aromatike što nije čest slučaj u našim južnim vinogorjima. U komiškoj konobi Vis Story of Wine kušao sam berbu 2023., koje je ostalo svega desetak boca, te mladu iz 2024.
Voćno i sočno vino
U oba je vina voćnost naglašena. Citrusne arome kumkvata, mandarina i grejpa se slijedivo nastavljaju i u okusu, pa je vino voćno i sočno.
Izražene je svježine, niskih alkohola i vitkog tijela, idealno za tople ljetne dane, ali i kao pratnja brojnim morskim salatama i sirovoj ribi serviranoj kao capaccio ili tartar. Dalmaciji nedostaje bijelih vina takvih osobina.
Svijetla budućnost, ako…
Cijena je 25 eura. Palagružanka bi mogla imati svijetlu budućnost, ako vinari na Visu i susjednim otocima shvate vrijednost ove uzbudljive, zapostavljene sorte. Nije zanemariva ni činjenica da je jako otporna na visoke temperature i sušu pa joj ni globalno zatopljenje neće stvarati problem.
Sorta je pronađena na otoku Palagruži, pa joj otuda i ime, pišu autori Zelene knjige Hrvatske izvorne sorte vinove loze (2015. – Edi Maletić, Jasminka Karoglan Kontić, Ivana Ilijaš). Drugi su nazivi palagružonka, nastriženica i ostriženica. Postoji hipoteza da su je donijeli benediktinci i tamo uzgajali, međutim vjerojatnija je teorija da je na Palagruži niknula iz sjemena. Poglavito što se i danas tamo nalazi vrlo stari veliki trs, vjerojatni sjemenjak, koji bi u tom slucaju bio izvorna (matična) biljka s koje je razmnožena populacija sorte. Sjeme bi moglo biti podrijetlom s Visa, od neke lokalne sorte, s obzirom na to da je Palagruža služila kao utočište komiškim ribarima ili pak potječe iz ptičjeg izmeta neke od brojnih vrsta koje se mogu zateži na otoku. Vrlo je slabo rasprostranjena, moguće ju je naći isključivo na otoku Visu, u tek nekoliko nasada na području Komiže. (Fotografija: Edi Maletić)
28.04.2025.
